Bivajući već duže vrijeme u kulturnim, (književnim) političkim te povijesnim „vodama“ gore navedenog područja i pišući o tome dijelu naše domovine te imajući i uvid u ono što je napisano o ovome imenovanom prostoru rijetko gdje da sam (izuzimajući Vinkovce, Županju i Vrbanju, zbog vojske ili iskorištavanja šuma) pronašao originalne zapise o posjetama/posjeti određenih pojedinaca ili grupa koje su se događale tijekom 19.stoljeća manjim sredinama tj. selima. Jedan od takovih rijetkih posjeta (a kao takva mogu reći i potpuno nepoznata široj javnosti i mnoštvu pojedinaca iz kulturno – povijesnih krugova) dogodio se na ovome našem prostoru krajem 1880-tih godina i to od strane poljskog domoljuba Bronislava Grabowskog, profesora i književnika. O njegovome boravku u Hrvatskim zemljama tj. u ovome slučaju u Slavoniji i Srijemu postoji veći broj ono vremenskih manjih ili većih novinskih tekstova, potom i zapisa u književnim uradcima gdje se isti spominjanje u raznim kontekstima (profesorskim, književnim ili kao pristalica tada i u hrvatskoj modernog pansveslavenstva).
Jedno od prvih spominjanja profesora Grabowskog nalazi se u listu „Sriemski Hrvat“ br.64. koji se tiskao u Vukovaru a datiran je s 12. kolovozom 1882. godine. Tekst počinje „…poljski na glasu književnik i profesor u Čestnohovi, u kraljevini Poljskoj, već od dulje vremena boravi u Hrvatskoj, a 10. o. m. posjetio je Vukovar. Tako stoji da je prof. još posjetio; Celovac. Maribor, Ljubljanu, Rijeku, Bakar i Kraljevicu. U Zagrebu je boravio osam dana te se odatle uputio u Sisak i Sl. Brod te potom u Đakovo. Tri dana je boravio u Velikoj Kopanici kod župnika Aleksandra Tomića, brata hrvatskog dramaturga J. E. Tomića, vrlog/dobrog prijatelja. Potom je još posjetio Vinkovce odakle je otišao u Vukovar, da bi u Osijeku završio putovanje po hrvatskoj. Dalje stoji da je prof. iskreni prijatelj Hrvata te „..zagovornik pravednih im težnji u političkom i narodnom pogledu“. Na kraju teksta autor navodi niz djela hrvatskih pisaca koje je isti preveo na poljski jezik zajedno sa suprugom.
Slijedeću vijest o prof. Grabowskom donosi Prilog Narodnih Novina br. 159. od petka 18. srpnja 1883. Gdje stoji u jednome manjem članku stoji da je „odlični poljski književnik boravi od jučer u Zagrebu“ te je kao poznavalac slavenske literature upoznao svoje poljake s dosezima književnosti kod hrvata. Uz niz pohvala književniku stoji da je poželjan njegov što češći boravak u našoj domovini.
Onodobni popularni književni list „Vienac“ u svome broju 31. od 1884. godine donosi na dvije stranice tekst naslovljen s „ Prof. Brpnislav Grabowski“ (o kojemu će u tom književnom listu i idućih godina biti govora o ovom izuzetnom poljaku). List nam donosi opće poznate životne odrednice književnika uz objašnjenja i uvažavanja njegovih dijela i životnih događaja.
Početkom godine 1885. list „Hrvatska Vila“ od 28. ožujka na svojoj naslovnici donosi fotografiju Bronislava Grabowskog dok na jednoj od sljedećih stranica slijedi veliki tekst pod naslovom „ Naše slike“ posvećen istome s početkom u tekstu „ Nadamo se da ćemo ugodit našim čitaocem što na prvom mjestu donosimo sliku ………onog muža koji već kakvih petnaest godina pronosi ime hrvatskog naroda po Poljskoj, koji upoznaje svoje zemljake sa odnošaj naše domovine“. Dalje u tekstu stoji da je Grabowski rođen 1841. u Kalištu te je završio gimnaziju u Piotrokovi, da bi kasnije dvije godine išao na sveučilište u Petrograd i slušao filologično-historijske nauke, poslije čega u Varšavi na visokoj školi biva osposobljen za učitelja. Nakon nekog vremena posvetio se učenju slavenskih jezika. Do godine 1872. Nalazio se u Varšavi da bi nakon toga bio imenovan profesorom premješten u Čestnohovu. Spomenute godine oženio se Marijom Krokavskom koja je stekla ugled kao književnica. Grabovski je mnogo pisao i stekao ugled kao pjesnik, potom pripovjedač s mnogim temama iz seoskog života. Pohodio je nekoliko puta Hrvatsku, gdje je stekao niz prijatelja među starijim i mlađim književnicima. Tako pronoseći ime hrvatske u Poljskoj upoznao je svoje zemljake s nizom djela naših književnika. Autor teksta navodi da se nada još mnogim prevedenim djelima od strane pisca te i stvaranja u poljskoj književnosti.
Iste 1885. dana 15. kolovoza „Sriemski Hrvat“ br. 68., donosi tekst u kojemu navodi da je glasoviti poljski novelist „..boravio je nekoliko dana u Babinojgredi i Kopanici u svrhu da proučava nošnje i običaje našeg puka“. Potom je u Vukovaru posjetio fotografa Markovića koji je tom prilikom poklonio istome „ osam komada portreta muških i ženskih nošnji našeg naroda u Slavoniji i Srijemu.“ Dalje stoji da je Grabowski odatle otputovao „lađom“ za Budimpeštu odakle će krenuti za Krakov i Čestnohovu.
Zanimljiv kraći tekst koji je donio „Vienac“ br.16 a prenio „ Srijemski Hrvat“ od 20. travnja 1887. godine, daje nam pregled nekoliko uspješnih djela nekolicine književnika među kojima i Grabowskog s njegovim poljskim djelom, prevedenim na hrvatski jezik.
List „Sveta Cecilija“ br. 4. za srpanj i kolovoz godine 1938., na svojim stranicama 112.-114. Donosi tekst od dr. Stanislava Zelovskog iz Krakova, naslovljenog s „ Iz uspomena Branislava Grabovskog na Ivana Zajca“ gdje autor zbog njegovog rada na glazbenim djelima posvećenih poljskom narodu te i niza onodobnih hrvatskih intelektualaca veliča njihov doprinos slavenstvu i hrvatskom nacionalnom duhu. Tako uz opis glazbenog djelovanja Zajca i „entuzijaste južnih slavena“ Grabowskog, saznajemo da je isti već 1871.,boravio u Zagrebu upoznao mnoge hrvatske intelektualce s kojima je nastavio i daljnje druženje.
Nakon jednog vremena šutnje ili nešto rjeđeg spominjanja Grabowskog u hrvatskim književnim krugovima godine 1940. pojavljuje se knjiga/knjižica pod naslovom „Bronislav Grabowski i Hrvati“ s podnaslovom „ Prilog poznavanju poljsko-hrvatskih kulturnih i književnih veza u prošlosti“ od Prof. A.B. Klaić . Tako već na prvim stranicama saznajemo da je boraveći u Petrogradu na školovanju bio „ kao gorljivi poljski nacionalista“ godine 1861., zatvoren u kaznionici Kronštat. ( O njegovom službovanju i književnome radu već smo nešto i ranije saznali.) U kraćem životopisu stoji „ Umro je na Tucin dan 28. prosinca 1900.“ Opisujući njegov rad te ujedno i druženje sa Slavonskim i Sremskim književnicima i intelektualcima (poglavito s Franjim Markovićem, filozofom i književnikom) autor između ostaloga navodi i piščeva mišljenja o nizu hrvatskih književnika. Između ostalih govori/piše i o mladom Josipu Kozarcu „..pozna narod, umije zagledat u njegove tajne“ . Govoreći o Đakovu 1883., pisac ne zaboravlja veliki doprinos u kulturi i politici biskupa Štrosmajera te opisuje velebnu katedrala đakovačku. Iako u ovoj knjižici nema opisa književnikovih putovanja ista je zanimljiva s književne strane. (O posjeti Grabowskog Đakovu te njegovom opisu grada, biskupa Štrosmajera i katedrale manji tekst je objavio Krešimir Pavić davne 1974., u reviji „Đakovački Vezovi“.)
U dosadašnjemu radu uglavnom sam ukratko oslikao Grabowskog i njegovo djelovanje na književnom sveslavenskom polju, koje je ostvarivao u našoj domovini, te bih u idućim redcima iz niza literarnih uradaka (članaka, studija, doktorata i knjiga, dostupnih mi) pokušao prikazati njegovo druženje (koliko bude moguće) sa svećenicima u Slavoniji tj. Sremu . Ovo se poglavito odnosi na svećenike u Velikoj Kopanici i Babinoj gredi. Marin Srakić (Đakovački biskup) u svome radu naslovom „ Jakov Stojanović; Iz života u bogoslovnom sjemeništu u Đakovu“ u časopisu „Croatica Christiana periodica“ br. 25. iz 1990. godine , opisujući na nekoliko stranica život i rad svećenika Jakoba Stojanovića (Osijek 1846.- Vinkovci 1910.) dotiče se i Aleksandra Tomića, svećenika (Požega 1841.-Kopanica 1892.) (brata književnika J.E. Tomića) koji je bio profeser na Bogoslovnom fakultetu u đakovu i uz to obavljao na istome mnoge dužnosti. Kasnijih godina bio je župnik u Kopanici (Velikoj), prijateljevao je između ostalog i s Grabowskim.
Diplomski rad Maria Mihalja naslovom „ Župna crkva Sv. Ilije proroka u Velikoj Kopanici“ iz 2020. godine, koji nije mogao proći bez osvrta na župnika Aleksandra Tomića, koji po riječima Franje Račkog „ nije bio pretjeran ni Hrvat ni Srbin, već prijatelj Jugoslavenske ideje“daje nam uvid u društvo u kojemu se isti kretao.
Stoga nas i ne treba iznenađivati odakle to Grabowski prijateljuje s župnikom Tomićem i posjećuje ga, kada znamo da je i sam Štrosmajer bio pobornik južnoslavenske ideje i njezin zagovornik.
Godine 2017., Slaven Kale s temom „ Politička i kulturna javnost Banske Hrvatske o poljacima i Poljskom pitanju u drugoj polovici 16. Stoljeća“ doktorira na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Isti u svome doktoratu u petom poglavlju obrađuje Grabowskog i njegove veze s hrvatima (str. 227.- 245.). Iz jednog od poglavlja može se saznati da je isti u vremenu od 1882. do 1885. primio od svećenika Aleksandra Tomića (Đakovo-Velika Kopanica) 6 pisama. U pregledu posjeta Grabowskog hrvatskoj (bilo ih je nekoliko) stoji da je imao plan između ostalih mjesta/gradova 1883., posjetiti Vukovar, Vinkovce i Veliku Kopanicu, dok je za godinu 1885., bio u planu posjet Babinoj gredi (Svećenik/župnik Đuro Gampert 1876.-1890). U daljnjem radu je navedeno da je ipak iza 3. kolovoza 1882., posjetio svećenika i književnika A. Tomića u Velikoj Kopanici, dok se u vinkovcima susreo s prof. Stjepanom Sencom. U vukovaru je posjetio urednika lista Srijemski Hrvat Franju Večerinu, dok se u Osijeku nastavljajući prema Mađarskoj sreo s prof. Millerom.
Ne može se zaista reći da je Grabowski nepoznat i nepriznat u poljskim i hrvatskim književnim krugovima ali je rijetkost naići na njegov životopis i književni doprinos kao što su to predstavili 1990., Edward Polanowski i Kazimeira Zdzislava Szyimanus u „ Prace Naukow. Filologia Polska. Historia i Teoria Literatury 2“ pod naslovom „ Bronislav Grabowski (1841.-1900.) rys biograficzny i tworczoṡć. Rekonesans.“ u svome radu na 30 stranica, na poljskom.
I kada nam netko kaže da smo bili na marginama kulturno povijesnih zbivanja nije točno. A tko to i kaže i tako se izražava, onaj koji nije upoznat s bogatom poviješću, tradicijom i kulturom našeg puka kojega su i stranci cijenili te pridavali značaj koji je već bio poznat zbog doprinosa našeg (u ovom slučaju Slavonsko-sremskog-šokačkog) općoj kulturi panonskog tj. mitelleuropskog prostora.
Ivica Ćosić Bukvin
