Dragi moji Zagrepčani, mi u zemljopisno rubnim naseljima Hrvatske znamo da ste vi vrlo, vrlo brojni posjetitelji europskih i svjetskih turističkih i ostalih mjesta koje zovete Destinacijama a za koje – Destinacije, mislim – mi provincijalci ne znamo niti gdje se nalaze – u kojoj državi i na kojemu kontinentu; mi Županjci znamo samo za industriju šećera i vrenja (iako to vrenje nismo znali što je), a vi svako malo govorite o „turističkoj industriji“ o kojoj – turističkoj industriji, kao industriji – tek ovih zadnjih godinu-dvije smo čuli da i takva industrija uopće i postoji.
No, dobro. Hajte vi jednog vikenda sjednite u svoj omiljeni brzi auto i pođite ovamo: najprije na auto-cestu na istočnom izlazu Lučko, uzmite onaj papirić uplate cestarine i krenite pravac – na istok! To je, inače, cesta koja vodi za Nigdje*, ali vi ćete vrlo brzo doći do Slavonskog broda pa Babine Grede pa Štitara i na samom kraju, prije izlaska za Nigdje skrenite u Županju. Dobrodošli u Destinaciju – Županja, koju usputno poznajete i čuli ste za njen jedan turistički proizvod (da proizvod!?), ali ste čuli i za proizvodnju šećera u „Sladorani d.d.“ i još koješta drugo, a taj „proizvod“ za koji ste čuli jest manifestacija nazvana „Šokačko sijelo.“ Osim „Sijela“ čuli ste i znate da ovdje ima dobrih čvaraka, kobasica i kulina, a oni od vas koji su malo bolje obavješteni čuli su i negdje pročitali da smo poznati i po prvom igranju nogometa ne samo u Hrvatskoj nego i cijelim ovim prostorima, i, još, – na prvo igranje tenisa na ovim prostorima!
E, to, prvo igranje nogometa i prvo igranje tenisa u Županji prije stotinjak godina ima svoju „priču“ koja je vrlo interesantna čak i za vas koji obilazite te inozemne destinacije. – A bilo je to ovako kako majstorski, dokumentirano i vjerodostojno piše i priča jedan mladi Županjac, Ivo REŠIĆ, naime.
Ovih dana je u nakladi „Privlačice“ iz tiska izašla po mnogočemu velebna, književno i svakako drugačije, ozbiljna, interesantna, i zanimljiva knjiga, gotovo, monografija koja – konačno – i spisateljski, pa čak i „znanstveno“ majstorski slika to vrijeme prije stotinu godina ovdje u Županji, Slavoniji, Šokadiji, u slavonskom blatu, blatu, „mljackavom blatu“, danas neposredno uz granični prijelaz u „Nigdje.“ – Mlađahni znalac – između ostalog – i pisane, spisateljske riječi, intelektualac par excellence podario nam je nemjerljivo vrijedno djelo, knjigu “Engleska igra Šokačke Lady“ – „Dokumantarni roman o nogometu i ljubavi,“ – kojim potvrđuje i dovodi u pitanje, ilustrira i potvrđuje gotovo tautološki smisao naslova ovoga teksta i stvarnog stanja kulturne zbilje Hrvatske.
Na znanstveno-istraživački, a spisateljsko perfektan način iz sjećanja i pamćenja od prije stotinu godina imaginarno nas unosi u tadašnje svekolike okolnosti tada zbiljskog, sveobuhvatnog življenja u Županji kroz – reklo bi se – stvarni život dvoje ljudi koji svojom međusobnom ljubavlju pobjeđuju sve svakodnevne i krupne povijesne okolnosti tadašnjeg vremena i gotovo stotinjak godina vlastitih životnih sudbina, ali i vjerno prikazanog vremena uopće, – načina života tada u Županji, uključujući i igranje nogometa i igranje tenisa kao „čuda“ donesenih u Županju i ove krajeve ma kako ih danas nazivali.
Dakle, nakladnik „Privlačica“ iz Vinkovaca pripustio je u carstvo izdavaštva jednu
posebno vrijednu knjigu: „Engleska igra šokačke lady“ – „Dokumentarni roman o nogometu i ljubavi“ mladog autora Ive Rešića.
*Tvorac i autor riječi i pojma Nigdje je M.D.Filakov a označuje sav prostor istočno od Županje prema istoku, prvi puta korišten u „Županjskom vijencu“ urednika M.Maričića 1992.godine