Srebrno plavičasta ranojutarnja prizemna sumaglica, rosa, što li, na postrnim poljima između Gunje i Bošnjaka uz predivne motive dostojanstva i gordosti ogromnih, tromih stoljetnjaka stabala-grdosija hrastove šume; u zornici ptičjeg pjeva i tišini pospane živadi i blâga; po prašnjavom drumu vraćajući se roditeljskoj kući iz nekih županjskih svatôva, umoran, polupospan, jedva „svoj“, a navikao pa može … a danas u nebeskim poljanama sjećanja ostadoše tragovi velikog tamburaša, rokera, samosvojnog muzičara – glazbenika koji je živio majku Slavoniju, Šokadiju i Cvelferiju stisnutu u tamburašku trzalicu i zlatne žice bisernice. – Snivaj Stipa svoj nebeski san, a ovozemaljsku sjetu na tebe čuvaju tisuće tvojih obožavatelja i prijatelja.
Borislav Maričić: In memoriam: Krešimir Stipa BOGUTOVAC
