“Gospođe i gospoda udarali su s nekakvom napravom malu bijelu lopticu”, dok su se “odrasli igrali loptom kao djeca”. Tako dolazak tenisa i nogometa u Hrvatsku opisuju dnevnici iz Županje, prvoga hrvatskog grada gdje su se zaigrala ova dva tipična engleska sporta. Ove su igre u Hrvatsku došle zajedno s industrijalizacijom i Englezima potkraj 19. stoljeća, a cijelu priču ljepšom čini i jedan englesko-hrvatski bračni par: “Šokačka Lady” Katarina Hepburn i njezin suprug Fred, suvlasnik tvornice tanina koja je 1880. izgrađena u Županji. Englezi u Županju nisu, međutim, donijeli samo sportove, već je živnuo i društveni život ovog dotad pomalo uspavanog mjesta…
Fred Hepburn i Katarina
Priča o nogometu u Hrvatskoj počinje na njezinom samom istoku, u Županji, gdje postoje svjedočanstva kako se ovaj sport igrao još prije 130 godina. Nema previše sumnje oko toga da su ovu englesku sportsku izmišljotinu – koja je tada tek bila na svojim počecima i na najboljem putu da zaludi cijeli svijet – u Županju donijeli upravo Englezi, prateći tijek novca, biznisa i ubrzane industrijalizacije. No da bi se ova priča uistinu razumjela, potrebno se vratiti u Županju u drugu polovicu 19. stoljeća i razmotriti njezine primarne ekonomske prednosti: brojne stoljetne hrastove šume i netaknuta priroda predstavljali su savršeno mjesto za drvnu industriju i sve one s njom povezane.
S početkom industrijske revolucije, u prvim godinama 19. stoljeća, svijetu je bilo potrebno sve više i više tanina, preparata nužnog u proizvodnji kože. Početni su procesi proizvodnje tanina iz biljnih ekstrakata bili spori ali su u velikoj mjeri usavršeni upravo do druge polovice tog stoljeća. Područje Županje, bogato hrastovinom koja je bila savršena za proizvodnju tanina, postalo je odjednom vrlo zanimljivo zemljama koje su se već našle u poodmakloj fazi industrijalizacije…
Tako 1880. u Županju stižu upravo Englezi koji ovdje grade svoju tvornicu tanina. Tvornicom je upravljala engleska tvrtka Miller & Comp, njezina je izgradnja trajala ukupno tri godine a vlasnici su već osigurali posao i dovoljno sirovina za dulje vrijeme. Industrija je u Županji procvjetala i mnogi su njezini stanovnici počeli raditi upravo u ovoj tvornici.
Nogomet, kriket, polo, mačevanje, lov na lisice…
-
Tvornica tanina u Županji
- Tvornica tanina u Županji
A što bi drugo došlo s Englezima u naše krajeve ako ne sport: u Županji su se iste godine počeli igrati nogomet, tenis, kriket i polo; mačevalo se i jahalo na konjima te išlo u lov na lisice po šumama u okolici Županje. (Nije to, dakako, bio prvi takav primjer: na Visu se još uvijek igra kriket kojega su Englezi donijeli na ovaj otok još za Napoleonskih ratova.) Englezi su počeli dovlačiti potrebnu sportsku opremu iz svoje domovine te je izrađivati i ovdje, a širom grada i okolice pronalazio se prostor koji je bio pogodan za ove sportove i zabavu. Dakako, moralo se i mnogo improvizirati, ali ovi su se sportovi brzo širili županjskim krajem.
Štoviše, pokazalo se da je ta nogometna lopta koja je i dan-danas sačuvana u županjskom muzeju upravo ona prva kojom se nogomet igrao na livadama u i oko Županje. Dok su se svi tako igrali loptom, poneki su stariji stanovnici Županje komentirali: “Odrasli ljudi, a još se uvijek igraju loptom!”.
- Prva lopta kojom se igrao nogomet u Županji.
Dolaskom Engleza u Županju nije se razvio samo sport u ovome gradu, već su oni sa sobom donijeli i mnogo sadržajniji, aktivniji društveni život pa su za toga vremena u Županji izgrađene i osnovane i čitaonica, štedionica te vatrogasno društvo. Idila je potrajala tridesetak godina koliko su Englezi ovdje proizvodili tanin, no tvornica pomalo posustaje na prijelazu u 20. stoljeće da bi se potpuno ugasila u godinama prije početka Prvog svjetskog rata, 1912.
Tada je tvornicu, a kasnije i svo zemljište oko nje, u potpunosti kupio Englez Fred Hepburn, rođen 1869., dotadašnji suvlasnik tvornice. Njegova je supruga bila Katarina Hepburn, rođena Horvatović, djevojka iz same Županje koja je Freda upoznala nedugo nakon što je kao poslovni čovjek i investitor stigao u njezin grad. Nema preciznih podataka kada je Katarina (Katica, odnosno Kety) rođena, ali iz određenih zapisa lokalnog župnika može se zaključiti kako je rođena oko 1876. Neki podaci spominju da je Katarina bila podosta mlađa od Freda što znači da je možda rođena i koju godinu kasnije od navedene.
Fred je u Županju došao 1893. pa premda nema točnih podataka gdje su se njih dvoje mogli prvi puta sresti, pretpostavka je da se to moglo dogoditi u lokalnoj pošti gdje je Katica povremeno zamjenjivala svoju sestru Macu (pravim imenom Agnezu). Priča kaže da su se Fred i Katarina odmah zaljubili a nedugo potom i vjenčali te da je njihova ljubav bila uistinu velika. Nakon nekoliko promjena vlasništva nad tvornicom (Fred je u početku bio tek jedan od devet suvlasnika), ona 1912. postaje u potpunosti njegova te par i dalje nastavlja živjeti u Županji.