Dana 8. prosinca navršava 202 godine od rođenja graničarskog časnika pripadnika austrougarske vojske te zaslužnog skladatelja, koji je uglazbio pjesmu Antuna Mihanovića naslovom „Hrvatska domovina“ ista je godine 1891.prihvaćena za hrvatsku himnu pod imenom „Lijepa naša domovino“ i to plebiscitom kao najljepša izvedba .
Tko je bio Joseph (Josip) Runjanin? Rođen je u Vinkovcima 8. prosinca 1821.godine, kršten u pravoslavnoj crkvi, cincarskog je podrijetla, od prebjega iz Srbije, grkoistočne vjere (što su srbi iskoristili da ga posrbe, stoga je u velikome znanstvenome radu naslovom „Josif Runjanin i Lijepa naša činjenice i interpretacije“ pisanog od strane Igora Mrkalja, 2019.godine predstavljen kao takav). Runjanin se školovao u Vinkovcima i Srijemskim Karlovcima, da bi se kasnije odlučio za vojničko zvanje, postavši pred kraj istoga i višim graničarskim časnikom. (Cincari su podrijetlom Vlasi ili tzv. Aromuni s Balkanskog poluotoka tj. sa granice Albanije koji su u dva navrata u ratovima raseljeni od strane turaka.) Glazbenu izobrazbu Runjanin je stekao za vrijeme službe u Glini kod vojnog kapelnika, gdje je često odlazio u društvo rodoljuba Iliraca u kojemu su se održavali književni skupovi i čitana djela ilirskih pisaca. Ondje je i prvi puta čuo pjesmu Antuna Mihanovića „Hrvatska domovina“ koja promijenivši naslov postaje hrvatskom himnom. Godine 1861. ukajdio je učitelj pjevanja i organist prvostolne crkve u Zagrebu Vatroslav Lichtenegger napjev pjesme te je istu obradio za muški zbor a glazbeno društvo duhovne mladeži u Zagrebu izdalo u svojim „Sbirkama“, tako da ista postaje popularna.
Pjesma je pod nazivom „Hrvatska himna“ prvi puta izvedena prigodom otvorenja Hrvatsko-slavonske izložbe u Zagrebu 1891. godine.
Runjanin je također uglazbio i pjesmu posvećenu ondašnjem pukovniku Josipu Jelačiću pod naslovom „ Ljubimo te naša diko“ koju je napisao Ivan Trnski.
Uza svoj vojničko-glazbeni život Runjanin je djelovao i politički. Tako je godine 1865., izabran ispred vojnog staleža u Hrvatski sabor (1865.-1867.) u kojemu je tada imala većinu Narodna i Unionistička stranka. Svaku od graničarskih pukovnija zastupala su četiri člana/časnika, u to vrijeme je Runjanin imao čin satnika ( Hauptman). O izboru Runjanina pišu i Narodne Novine u broju od 13. lipnja gdje stoji da je dana 6. lipnja zajedno sa još trojicom časnika u I. banskoj pukovniji bana Jelačića za Hrvatski sabor izabran i satnik Runjanin.
O ženidbi stoji da je brak sklopio u 43 godini, oženivši kći umirovljenog Hauptmana/satnika Tome Perakovića. Da se o Runjaninu pisalo u prošlim vremenima (a piše se i danas) posvjedočiti će nam samo nekoliko novinskih i književnih navoda. Godine 1935.u Vinkovcima je priređena velika manifestacija od strane onodobnog (tada bivšeg) HSS-a i njegovih gradskih čelnika i to sve u čast „..100-godišnjice hrvatske himne i hrvatskog preporoda“. Opis svečanosti i podsjećanja na tvorce himne (Runjanin i Mihanović) donio je 16. studenog 1935., na dvije stranice list „Hrvatski Branik“ uz prenošenje govora tadašnjih političkih čelnika grada i spomenute stranke.
Dr. Rudolf Horvat pišući prikaz života i rada Antuna Mihanovića za „Ženski List“ br. 1., za 1936. godinu u tekstu bogatom mnogim saznanjima nezaobilazno navodi i Josipa Runjanina te njegov rad na hrvatskoj himni u čemu je zasluge s njezinim tekstom imao i Mihanović. Godine 1942. list na njemačkom jeziku „ Musikalisch –literarischer Monatsbericht über noue Musikalien … “ donosi na svojoj 91. stranici kratak zapis od strane Šmita Hermana u kojemu stoji „ Neue evropaische Hyimnen . Heft 1; a, Kroatische Hyimne von Runjanin“. Tijekom vremena mnogi su pisali te proučavali onovremeni krug Iliraca i njihov doprinos hrvatskoj kulturi a jednako to čine i danas.
Posebnost u tome čini što se tiče Runjanina, te se samim tim se i ističe vinkovački kulturni krug sa svojih nekoliko predstavnika, od kojih ću spomenuti samo neke kao što su; Josip Šarčević, Vlasta Markasović, Tihomir Marojević te još poneki koji doprinose upoznavanju ovog časnika i pjesnika. Služeći se dostupnim podatcima s pojedinih u medijima objelodanjenih kraćih ili nešto dužih životopisa Josipa Runjanina te obraćajući pri tome pažnju na njegovo služenje u vojsci kako se to uglavnom navodi u vremenu od 1847.- 1871. dalo se vidjeti da je njegov vojnički život trajao 25 godina.
Po dostupnim podatcima skinutim s elektroničkih medija po kojima njegov vojnički život počinje 1847., kada je još kadet, vidljivo je da 1848., dobiva čin zastavnika a potom krajem iste godine postaje i zastavnik. Godine 1849., je unaprijeđen u nad poručnika, dok tek 1857., ima čin satnika. Deset godina kasnije (1867 ) je u činu bojnika, dok je kao potpukovnik umirovljen 1871., godine. Idući u potragu za originalnim prikazima njegovog vojničkog života koji se nalaze u „Millitӓr –Schematismus ….“ dalo se vidjeti da je Runjanin bio u vojsci od 1840. godine do gore navedenog umirovljenja.
Prvi puta je u svome dugogodišnjem vojničkom životu upisan 1840. godine zajedno sa svojim ocem (građavincem) kao pripadnik Karlovačke 3 pukovnije sa sjedištem u Ogulinu. Već sljedeće 1841., nalazi se u 10. Banskoj pukovniji sa sjedištem u Glini.
Godine 1848., je još kadet ali iste godine postaje zastavnik te krajem godine i poručnik. (vjerojatno se iskazao pri borbama u Italiji) . Godine 1850., je nad poručnik, da bi tek 1857., bio unaprijeđen u satnika. Nakon toga opet jedan niz godina sve do 1868., čeka na unaprjeđenje kada postaje bojnik/major, da bi 1872., ima čin Oberstleutenant-a/pod pukovnik, te je kao takav otišao u mirovinu. Godine 1869/70 nalazio se u 70 Petrovaradinskoj puk., da bi 1871., bio u 68. Ugarskoj puk. i konačno 1872., u 31. Ugarskoj pješ. Puk. (Vjerojatno da je samo 1872., upisano i drugo premještanje iz prethodne godine.?) Na fotografijama se da vidjeti da Runjanin ima dva odličja. O promaknućima Runjaninovim da se saznati i iz onodobnog hrvatskog, austrijskog i češkog tiska. Tako „Novine Dalamat. Horvatsko-Slavonske“ s kraja mjeseca veljače donose i vijest da je između ostalih unaprijeđen kadet Runjanin na unterlietenanta/potporučnika.
Tijekom godina vojne službe uz svako buduće promaknuće Runjanina (kao i ostalih časnika) mnoge onodobne austrijske te i češke tiskovine donose vijesti u sastavu svojih izvješća iz vojske. U onodobnome tisku nailazimo i na nekoliko vjestica ili vijesti o većim događanjima u kojima se govori o Runjaninu i izvođenju Lijepe naše. Tako godine 1895., piše Agramer Zeitung povodom posjeta cara Franje Josipa zagrebu da je između ostalih onodobnih popularnih pjesama izvođena i „Lijepa Naša“, potom opet Agramer Zeitung 1898., posvećuje tekst Runjaninu spominjući i njegove glazbene uspješnice, da bi godine 1910., isti list pisao o tada već prihvaćenoj izvedbi Lijepe naše kao hrvatske himne. Godine 1942., Božidar Širola objavljuje obadvije Runjaninove pjesme u knjižici rodoljubnih napjeva pod naslovom, „Hrvatska pjesmarica“.Zasigurno da bi se o Runjaninu moglo puno toga naći i dati na uvid javnosti.
Ivan Ćosić, Bukvin
povijesnik
