Intenzivan rad na prikupljanju dokumentarne građe i objedinjavanju povijesnih podataka o Štitaru i njegovim stanovnicima, koji ostaju trajan svjedok vremena za buduće naraštaje, urodio je još jednim vrijednim uratkom neumornog istraživača zavičajne prošlosti Mate Dominkovića.
Riječ je o knjizi “Štitarci u Velikom ratu 1914. – 1918.”, koju je počeo pripremati 2015. i trebala je biti objavljena u prigodi 100. obljetnice završetka Prvog svjetskog rata, ali se, napominje autor, mnogo toga ispriječilo i onemogućilo realizaciju plana.
- Vrlo je malo sačuvane dokumentarne građe i memorabilija iz toga vremena. Pučka je usmena predaja također vrlo oskudna, prošlo je puno vremena i sve su priče vezane uz Veliki rat nestale, kao i njegovi sudionici i pripovjedači, nema ih više među nama – kazuje. Problem je bilo odrediti i tko je na fotografiji, a nestala je i većina dokumentarne građe, prije svega iz arhiva Općine Štitar, koja je taj status imala još od razvojačenja Vojne krajine.
Izgorjeli arhivi
Tijekom Drugog svjetskog rata, 1944., spaljene su zgrade Općine i škole, a s njima je izgorjela i cjelokupna arhiva. Sačuvana je samo jedna matična knjiga učenika. A istraživačima zavičajne prošlošti malih mjesta kao što je Štitar, napominje Dominković, upravo je dokumentacija iz arhiva općina i škola dragocjen izvor podataka. Od velike je važnosti i arhiv župe. Ondje je pronašao podatke o rekviziciji crkvenih zvona i još poneki detalj iz toga vremena. Ljetopis župe tih ratnih godina nije vođen, a bio bi također vrijedan izvor podataka o tadašnjem životu u selu. Ni u Državnom arhivu u Vukovaru nema ratnih dokumenata vezanih uz Štitar.
- Paralelno sam istraživao stradavanja vojnika u ratu s prebivalištem na području Kotarske oblasti Županja. Iz vojnog biltena austrougarske vojske skupio sam podatke o stradalim vojnicima za sva mjesta Kotara Županja, naravno i za Štitar. U međuvremenu sam skupio solidan broj fotografija i nešto dokumenata vezanih uz Veliki rat – govori autor. Važan izvor podataka bila su pisma vojnika obiteljima i pisma koja su obitelji slale na bojište. Dosta dokumenta i fotografija ustupili su i Štitaraci koji su se odselili u Zagreb, Njemačku, pa i u Australiju.
Knjiga govori o prilikama u Štitaru u vrijeme Prvog svjetskog rata, kada je tegobna svakodnevnica mještana obilježena teškim radom i oskudicom. Sadržava i dosta novinskih priloga iz tog vremena, osobito satiričnih.
Ratni zarobljenici
- Knjiga je prije svega posvećena vojnicima ratnicima iz Štitara koji su četiri tegobne godine ratovali od južne Poljske do Albanije i od ledenih Karpata i Galicije do sjeverne Italije. Knjiga sažeto prati ratni put 28. domobranske pješačke pukovnije (u sastavu 42. domobranske tzv. Vražje divizije) i 70. pješačke pukovnije Petrovaradin, u kojima su Štitarci pretežito služili – ističe. Donosi i popise ranjenih, bolesnih, zarobljenih te poginulih i nestalih vojnika iz Štitara.
Posebno je zanimljiva priča ratnih zarobljenika, neki od njih prošli su pravu kalvariju. Razasuti po zarobljeničkim logorima diljem Euroazije boravili su u mjestima za koja nikada nisu čuli, od obale Atlantskog oceana u Francuskoj (Bordeux i Le Havre) do Tihog oceana u Rusiji (Usurjski/Vladivostok), od ledenih pustoši Sibira i suhih stepa Kazahstana do sunčanih sredozemnih otoka (Krf i Asinara).
Neopisivu ratnu avanturu mnogi nisu preživjeli i vječno su počivalište našli daleko od zavičaja, a ova će im knjiga biti spomenik.
Marija Lešić Omerović
Izvor: glas-slavonije.hr
