Nešto mi se Županja mota po glavi ovih dana. Ovo sumorno vrijeme navelo me da osvježim uspomenu na susjeda Cvjetka.
Bio je ugledni županjski trgovac. Poznat je bio i po tome što ga je bilo lakše preskočit nego zaobić.
Od moje bake Lee kupio je parcelu uz samu obalu Save i na njoj izgradio obiteljsku kuću. Imao je tri kćeri, najstarija moje godište, srednja godište brata Gorana, a najmlađa vršnjakinja bratića Branka.
Bio je u nategnutim odnosima s bakom oko prava prolaza kroz bakino dvorište iako je imao izlaz na nasip i dalje prema agenciji i selu, koliko se sjećam tu neku pravdu istjerivali su i na sudu.
Mi klinci cijelo ljeto smo visili na Savi, uglavnom na kupalištu i na čamcima fišera Vestermajera i Cvjetka. S ribarom nismo imali problema, čak nam je svoj čamac znao posuditi pa smo se znali spustiti do Poloja ili uzvodno do Šećerane i dalje do pješčanih ada prema Štitaru. Vjerojatno radi nategnutih odnosa s bakom Cvjetku nikako nije bilo pravo što se igramo oko njegove plivajuće imovine. To je išlo toliko daleko da je nagovorio klince iz Ciglane da nas istamburaju. I tako jedne ljetne večeri u povratku s kino predstave naletismo na sačekušu, malo niže od muzeja. Pogodili su me ciglom u želudac, no nisu me smeli. Iako žgoljo od desetak godina zauzeo sam gart gurnuo Branka i Gorana za leđa i polako smo se povlačili. Do kuće smo došli uokolo i kroz vrtove. I to je bilo to. Kasnije su se nešto klinci s Ciglane rogušili ali za dana i na otvorenom nisu bili baš nešto od inicijative.
Nekoliko godine kasnije u Cvjetkovom dvorištu su betonirali stazu između kokošinjca i kuće. Kako nisam imao pametnijeg posla priključio sam se ekipi i pred kraj preuzeo inicijativu i završio betoniranje českom glazurom. Cvjetko je bio oduševljen, pozvao me u stranu i priznao mi što je učinio i ispričao mi se.
Nakon te epizode postali smo prijatelji, a kako je bio i pasionirani lovac dao mi je i prvu poduku o rukovanju dvocjevkom. Tad sam i prvi put pucao iz ozbiljnog vatrenog oružja.
Danas je Cvjetkova kuća pusta i napuštena, kćeri se raselile, a Sava je odnijela kupalište i vrbe i topole koje su ga uokvirivale. Na žalost i bakina vila, Leina vila, danas je ruševina, a od secesijske raskoši u kojoj je građena i opremana nije ostalo ništa.
Damir Rogulja
