Glasovi nekadašnjih stanovnika županjskog kraja još uvijek odjekuju kroz tradicijske običaje, usmenu predaju i pjesme, otisci njihovih dlanova stoje na gipsanim pročeljima seoskih kuća i u starim nazivima sokaka još uvijek možemo pronaći tragove njihovih stopa. Svaka staza kojom pođemo nečujno nas vodi kroz priče iz prošlosti. Netko prije nas prolazio je istim stazama, bio je ovdje, šetao je obalom iste rijeke i pored istih zgrada razgovarao s poznanicima, radovao se sreći svojih voljenih i brižno gradio svoj dom. Obrađivao je zemlju i sadio voćke, othranjivao djecu i ljubio crnicu pod nogama. Bio je ovdje prije nas i izgradio je selo pored rijeke, svoj dom na plodnoj zemlji, ove ulice i zgrade, ovaj grad.
Pročelja tih zgrada promatraju naše današnje korake, ali zidovi, zgrade i staze šute i čuvaju svoje tajne. Neke od njih zauvijek će ostati skivene, neke ćemo tajne otkriti u zbirkama poezije i knjigama lokalnih autora, na stranicama brojnih monografija i stručnih publikacija. Čitajući knjige o županjskoj prošlosti upoznat ćemo se s vlasnikom prvog kina u Županji i osnivačima vatrogasnog društva, sa članovima prve čitaonice svjedočit ćemo razvoju školstva, građanskog života i sportova, s mještanima proslaviti prvu Seljačku zabavu u hotelu Weinberger smještenom u centru grada i sa stanovnicima novosagrađenog i elektrificiranog šećeranskog naselja plesati valcer na terasi restorana „Kristal“.
Životne priče stanovnika ovog grada i činjenice iz prošlosti nizat će se pred našim očima i postupno složiti raskošni mozaik županjske povijesti. Posebno mjesto u njemu zauzima jedan bračni par. Katarina Hepburn, rođena Horvatović, i engleski industrijalac William Ferdinand Hepburn.
Priča o ljubavi između “šokačke lady” i Freda usko je povezana s procvatom Županje krajem 19. stoljeća, dolaskom stranih ulagača i ranom industralizacijom. Prvi strani industrijalci dolaze u Županju zbog kvalitetnog hrasta lužnjaka i u suradnji s domaćim stanovništvom tvrtka The Oak Extract Company Ltd sa sjedištem u Suttonu kod Londona otvara tvornicu tanina, koja je radila od 1883. do 1936. godine. Tvornica je bila smještena na prostoru današnjeg nogometnog stadiona, a tanin, smola iz hrastova orijaša izraslih u šumama spačvanskog bazena, koristio se u kemijskoj i drvnoj industriji.
Ova kratka povijesna crtica dobro je poznata lokalnom stanovništvu, tvornica tanina potaknula je razvoj šokačkog sela smještenog na obali Save. Rijekom su gotovo svakodnevno prometovali brodovi natovareni bačvama, radnici su marljivo radili i zarađivali svoj kruh, gradilo se i obnavljalo, dolazili su brojni doseljenici, običaji i kulture su se nadopunjavale i selo je raslo. Život na granici zakotrljao se kao nogometna lopta, a jedna mlada Županjka, kći Eve i kožuhara Đure, i jedan Englez, sin Mary i suvlasnika tvornice tanina Fredericka, otpočinju svoju ljubavnu igru koja će trajati do kraja njihovih života.
Priča o njihovom zajedničkom životu dio je našeg sjećanja, zabilježeni su u katalog županjske prošlosti i čuvari smo uspomene na njihova imena, ali nakon čitanja „Engleske igre šokačke lady“ dogodi se nešto što mogu opisati jedino uz pomoć sanjarskog rječnika. Dogodi se književna čarolija, riječi i rečenice nižu se u našoj nutrini, miješaju se i kovitlaju i nekim magičnim pokretima, alkemijom iz autorova pera, Katarina i Fred prestanu biti bilješka na povijesnim stranicama.
Bajka koju smo desetljećima pričali o siromašnoj Šokici i engleskom gospodinu, ta stara priča iz Županje koju sam poznavala, nakon čitanja ove knjige, više nije samo usputna štorija tradicijske baštine, nego istina o životu dvoje ljudi. Istina koju sam upoznala zahvaljujući umijeću autora Ive Rešića. Njegov nagrađeni dokumentarni roman rastvorio se u mojim rukama kao mirisni cvijet i poveo me na putovanje kroz vrijeme i prostor. Upoznala sam Katarinu, stvarnu ženu, s mesom i mišićima na kostima, ženu sa suzama u očima i osmijehom na licu. Lady je prestala biti mitsko biće sa savske šetnice i na stranicama romana o nogometu i ljubavi pronašla sam odlučnu hrabru ženu s nedoumicama i strahovima, ženu sa snovima i nadanjima. Njezina promišljanja oživjela su u mojim mislima, čitajući knjigu mogla sam osjetiti svaki trn njezine zabrinutosti i svu mekoću njezinih radosti i na tome sam neizmjerno zahvalna.
Priča koju nam je Ivo ispričao utemeljena je na brojnim povijesnim činjenicama, dokumentima iz prošlosti i stvarnim osobama i izgrađena na temelju dugogodišnjeg istraživanja. Usudila bih se reći da je to romansirana biografija, knjiga koju svaki ljubitelj povijesti treba pročitati i s velikim veseljem sam je podijelila s profesoricom, autoricom i bookblogericom Sašom Jakšić. Na web stranici ovisnaocitanju.com (https://ovisnaocitanju.com/recenzija/engleska-igra-sokacke-lady-ivo-resic/) možete pročitati njezine dojmove o nogometu, ljubavi i županjskoj prošlosti i još jednom se uvjeriti da je Ivo Rešić napisao knjigu koja zaslužuje naše preporuke i pohvale.
„Engleska igra šokačke lady“ je rekonstrukcija stvarnih događaja, upotpunjena izvrsnom i pomno odabranom fikcijom, knjiga koja je svjedočanstvo jednog vremena i trajno nasljeđe budućim generacijama. Knjiga koja je ispunila riznicu županjske pisane predaje neiscrpnom ljepotom, ali ne zato što je to zavičajna priča koju poznajemo, priča o Englezu koji se zaljubio u jednu županjsku djevojku i njezin zavičaj, nego zato što je to priča o ljudima. O ljudima koji su imali oči, ruke i noge, kucajuće srce, nemirne snove i osobna uvjerenja, o ljudima koji su voljeli i tugovali, radovali se poput nas. O ljudima koji su postojali prije nas.
Viktorija Majačić
