Najdraža Jane,
kroz prozor svoje radne sobe vidim krov obližnje kuće. Maleni vrabac neustrašivo skakuće po crvenom crijepu i prkosi vjetru, širi svoja pepeljasto siva prsa i izdiže smeđa leđa prošarana crnim perjem. Doziva svoju družicu.
Vjetar je raščupao krošnju tek procvale trešnje i kiša će uskoro početi padati iz teških oblaka, ali njegovo neumorno cvrkutanje glasnije je od grmljavine koja se čuje iz daljine. Neprestano promatra tmurno nebo i traži razlog svoje pjesme. Podsjeća me na tebe. Na njegovim krilima treperi ista nada kao u tvom srcu, a ista ljepota krasi tvoje lice i njegovo skromno perje. Oboje ste maleni i neugledni, ali neizmjerno snažnog duha. Nepokolebljivi ste u svojoj vjeri i iz crnog vrapčevog kljuna čujem istu pjesmu koju mi pjevaš ti, Jane Eyre, iako nisi ptica.
Upravo je jedna munja rasporila proljetno nebo i kiša je počela pljuštati, a ženka vrapca doletjela je natrag u svoje gnijezdo nekoliko trenutaka prije oluje. Ptičji ljubavni par pozdravio se širenjem krila i nježnim dodirom kljuna, a zatim su brzo ušli u sigurnost svog doma ispod krovnog žlijeba. Vjerujem da su sada sretno zagrljeni poput tebe i gospodina Rochestera. Oluja nije uništila temelje njihove pernate ljubavi, a ruševine dvorca Thornfield nisu slomile nevidljivu nit ispod lijevog rebra kojom su spojene vaše duše.
Sablazan koju je u viktorijanskom društvu u listopadu 1847. izazvala jedna žena danas je teško zamisliva. Neprimjerena ljubav između bogatog aristokrate i mlade guvernante i brojne druge društvene konvecije izgubile su moć zahvaljujući strastvenim i inteligentnim junakinjama poput tebe. Žene su srušile pretpostavke da su površna bića praznog uma i lakomislenog duha i više ne objavljuju svoje knjige pod muškim pseudonimom, poput Currer, Acton ili Ellis Bell, ali tvoja želja za jednakošću i neovisnošću još uvijek gori u mnogim srcima. Radikalna ideja da su naše vrline jedino bogatstvo koje možemo posjedovati još uvijek nije zapjevala u svakom ljudskom uhu. Zbog toga je tvoj glas iz prošlosti jednako jasan, snažan i potreban kao onog trena kad si prvi put izložila svoje srce očima javnosti. Tvoja najdragocjenija vrlina, poštenje, najdraža Jane, iskra je koja povezuje ljude sa svih strana svijeta, iako nas od tebe razdvajaju stoljeća.
Danas sam zahvalna što sam imala brižnu i nježnu učiteljicu poput tebe, ali, moram ti priznati, nisam te odmah zavoljela. Kad sam se prvi put susrela s tvojim likom ostavila sam te u školi Lowood pod kaznom. Morala si stajati na stolici do kraja dana, a ja sam zatvorila knjigu i prestala s čitanjem, jer nisam mogla podnijeti tvoju slijepu pokornost i bezuvjetno prihvaćanje nepravde. Mislila sam da si slaba, neuka i bez imalo hrabrosti. Tada sam išla u srednju školu i nisam imala volje ni vremena razmišljati o tvojim nedaćama. Nekoliko godina kasnije sletjela si opet u moje ruke sasvim nenadano. Na rasprodaji starih knjiga pronašla sam tvoje ime na svjetloplavoj naslovnici knjige. Čim sam došla kući, počela sam iznova čitati riječi koje je Charlotte Brontë napisala sredinom devetnaestog stoljeća, ali nešto je bilo drugačije.
Draga moja Jane, utonula sam u pejzaž tvoje intime i svaka pročitana rečenica otvarala je u meni novu stranicu i vodila me u neistraženi svijet skriven između redova. Skitala sam se vrištinom vlastitog srca i pronašla dio sebe u tvojoj patnji. Znam, smješkaš se, dok ovo čitaš, ali tvoja ljubav prema tajanstvenom Edwardu ugrijala je i moje srce. Isprva se činio bahat i hladan, ali to su samo bile korice, omot oko knjige njegove duše. Ti si me naučila da su razlike među ljudima tanje od lista papira i da je sadržaj ono što je uistinu važno.
Proljetni pljusak je prestao i kapljice kiše polako klize s krova i mog prozorskog stakla, a moji mali pernati susjedi pjevajući umivaju svoje perje u toplim zrakama sunca.
Vjerujem da takvu toplinu i radost osjeća svatko tko te upoznao.
S ljubavlju,
tvoja odana prijateljica
- Roman „Jane Eyre“ je gotički roman kojeg je 16. listopada 1847. objavila londonska izdavačka kuća Smith, Elder i Co. pod pseudonimom Currer Bell. Odmah nakon objavljivanja postigao je veliki komercijalni uspjeh, ali i donio nedoumice o identitetu i spolu autora. Nakon što je otkriveno da je žena, engleska autorica Charlotte Brontë, najstarija od tri sestre Brontë koje su se bavile književnošću, napisala tako strastven roman postao je “neprikaladan”, ali njegova popularnost je neprestano rasla.
- “Što se Vas tiče, ja nisam niti Muškarac niti Žena – pred Vas stupam jedino kao Autor – to je jedini kriterij prema kojemu me imate pravo suditi, i jedini kriterij na temelju kojega prihvaćam Vaš sud”. – citat iz njenog pisma u kojem se obraća svojim kritičarima.
- U lipnju 1854., Charlotte se udala za Arthura Bella Nichollsa. Umrla je devet mjeseci kasnije, tijekom prve trudnoće.
- Charlotte je za života objavila četriri romana i postala jedno od najznačajnijih imena viktorijanskog doba. Glavna tema njenog književnog stvaralaštva je potreba žene za intelektualnom i materijalnom neovisnošću i ljubavlju.
Viktorija Majačić
