13. srpnja 2026
sladorana3

”Ondje će netko tko ostanje zadnji ugasiti svijetlo”, tim je riječima SDP-ova saborska zastupnica iz Virovitica Martina Grman Kizivat komentirala zatvaranje šećerane Viro čijih je 60 zaposlenih u petak odradilo svoj posljednji radni dan pošto se šećerana s desetljetnom tradicijom gasi.

Do ovakvog crnog scenarija došlo je nakon objave da su vjerovnici u predstečajnom postupku od tvrtke zahtjevali čak 600 milijuna kuna.

Virovitička šećerana s dugogodišnjom tradicijom zapošljavala je stotine ljudi, pa se stoga ovo smatra golemim udarcem za cijeli taj kraj. No, kako upozoravaju iz oporbe tu problemima nije kraj. Naime, zatvaranje prijeti i Sladorani Županja, ali i Tvornici šećera Osijek radi čega bi bez posla moglo ostati oko 200 radnika.

Tri domaće šećerane udružile su se svojedobno u krovnu tvrtku Hrvatska industrija šećera. U Viro grupi koja uključuje Viro i Sladoranu Županja Marinko Zadro kontrolira 60 posto, dok Tvornica šećera Osijek posluje u sastavu Žito grupe Marinka Pipunića koji raspolaže sa 40 posto dionica. Do naredne godine u hrvatskoj šećernoj industrji bez posla bi moglo ostati preko 600 ljudi, a radi velikog pada cijene šećera na tržištu i žestoke konkurencije u Europskoj uniji, ali i manjka sirovine, Viro je ugasio preradu šećerne repe u Virovitici, a većina od 180 radnika ostala je bez posla još lani.

Zadro je inače rođen u BIH, po struci je inženjer tehnologije, bio je direktor tvornice šećera u Sremskoj Mitrovici, a cijeli radni vijek posvetio je djelatnostima vezanima uz šećernu industriju. Zanimljivo, budući da je rano ostao bez roditelja Zadro je dio djetinjstva proveo u domu za siročad u Širokom Brijegu gdje je završio nižu gimnaziju nakon čega odlazhi na školovanje u Čapljinu gdje je pohađao poljivprivrednu školu. Krako je radio u Širokom, a zatim odlazi u Slavoniju u Poljoprivredno dobro Cvalpovo, gdje se zadržao dvije godine. dobivši stipendiju odlazi u Novi Sad gdje dobiva diplomu inženjera tehnologije. Godinama je vodio šećeranu u Srijemskoj Mitrovici, a u Zagreb seli kada postaje direkto Emona Comerca, koncem devedesetih okušao se prodajom stare opreme tamošnje pivovare, a i u rodnim Grudama pokušavao je također pokrenuti pivovaru.

No, to mu nije pošlo za rukom. iz krize ga izvlači Zagrebačka pivovra koja pristaje otkupiti njegovu grudsku pivovaru nakon čega on kupuje, a zatim promtno i prodaje Badelove dionice te se okreće šećerani Viro koja se te 2002.godine kada je u nju ušao da Draženom Robićem nalazila u stečaju. Poduzetnički dvojac za 130 milijuna kuna preuzima tvornicu s 550 milijuna kuna duga koju zatim restrukturiraju. Tvrtka je do unazad nekoliko godina nizala prihode od 877 milijuna kuna godišnje, a zbog toga je Zadro nosio titulu spasitelja hrvatske šećerne industrije. U posao se u međuzvremenu uključio i njegov sin Željko, a imovina mu se danas procjenjuje na 30 milijuna eura, unatoč tome vozi skromni Renault, ima stan u Zagrebu i vikendicu na moru.

Autor: Iva Međugorac

Izvor dnevno.hr

8 thoughts on “STOTINE LJUDI OSTAJE BEZ POSLA! Slom hrvatske industrije šećera

  1. Bilo bi interesantno kada bi se vi sa portala županjac net malo potrudili, pa samo pokušali nabrojati sve vaše objavljene članke, koji eto već godinama predviđaju i najavljuju propast županjske šećerane ! Kao da se nekome žuri napraviti dramu u kojoj su ulog životi županjaca zaposlenih u tvornici. I ove godine će se “pušiti” iz svih dimnjaka, ne bojte se!

  2. Što se tiče Sladorane Županja treba znati da je dobro kada neka tvrtka radi i zapošljava neke ljude koji u njoj zarađuju plaću.
    Radnika nebi trebalo zanimati tko je vlasnik ili vlasnici.
    No za ovu tvrtku su vezane različite priče i pričice oko načina na koji je privatizirana i što se s time dobilo ili nije i tko.
    Jedna od varijanti za koju se svojevrsno zalagalo njeno tadašnje rukovodstvo dok nije bila privatizirana je bilo tzv. “radničko dioničarstvo” .
    No politika je rekla da to nije dobar model pa je prodana privatniku sa većinskim udjelom , a nesto manji udio je imala država i tada je bilo i dobiti i sponzorstva za udruge, klubove i Grad i okolicu.
    Mislim da je taj prijelazni period bio 5g. Taj model je možda i trebalo i zadržati a išlo se u daljnju privatizaciju na naš način koja Sladoranu dovodi tu gdje je sada.
    Sjedište tvrtke je promijenjeno izvan Zupanje nakon toga ( tamo se plaća porez na dobit), tvrtka je navodno u permanentnom dugovanju Gradu za komunalnu naknadu, plaće su smanjene uveliko u odnosu na one koje su bile prije, smanjen je broj radnika znacajno. Politika zapošljavanja je takva da veliki dio radnika je izvan Zupanje sa prebivalištem i porez i prirez na dohodak za njih ne ide Gradu Zupanja.
    Ono sto je redovito i sigurno što Grad Zupanja dobiva je onaj dim koji ide u atmosferu za vrijeme kampanje šećerne repe i blato na cestama od kamiona što dovoze repu.

Odgovori