Kako čujem sahrana je blizu,
šećeranu u povijest se meće.
Pribolila sto i jednu krizu,
al iz ove probudit se neće.
A sićam se onih lipih dana,
na tisuće radnika u krugu.
Županju je digla šećerana,
danas mnogim donijela je tugu.
Ma ništa se ne isplati radit,
sve je mrtvo i sve se ubija.
S tuđim ćemo šićerom se sladit.
na bubnju je naša Slavonija.
A toliko “u nju se ulaže”
pitanje je samo kom i rašta?
Po Njemačkoj mladi kruva traže,
bijela kuga nikome ne prašta.
Njekad bila biser kombinata,
Županja se ponosila njome.
Uzeše je majstori zanata,
po propisu svima poznatome.
Mario Vinković 05.02.2021.
