Stanovnici poplavljene Gunje, jednako kao i stanovnici ostalih područja koja su pogodile poplave, razasuti su po dvoranama društvenih domova i škola. Dok iščekuju povlačenje vode i sanaciju svojih domova, primaju pomoć koja pristiže sa svih strana i na tome su zahvalni. Jedan od ljudi koji su izgubili sve, Ivan. O., imao je sreću u nesreći da se privremeno smjesti kod rođaka u Zagrebu. Od njegove nove, prekrasne kuće u kojoj je živio sa suprugom i troje djece, nije ostalo gotovo ništa. Ivan nije ogorčen i tvrdi kako se katastrofalna poplava nije mogla izbjeći, ne upire prstom u nikoga jer, kaže, “protiv prirode se ne može”. Savjest mu, međutim, ne dopušta da prešuti kako se “katastrofa dogodila i prije katastrofe”. O tome najbolje svjedoče fotografije Gunje koje su nastale puna dva dana prije pucanja brane i velike poplave:
– Ponavljam, poplava se morala dogoditi. Problem je što smo mi stanovnici, da tako kažem, laici, shvatili što će se dogoditi već u petak, a “struka” je to shvatila tek kada su iz vode počeli viriti samo krovovi naših kuća. Znam da ćete teško povjerovati u ovo, ali nama u Gunji je bilo već u četvrtak jasno da će se dogoditi katastrofa. Naše okućnice i dvorišta su već tada bile pod vodom a u petak su se već djeca morala voziti u školu jer čizme nisu bile dovoljne. Zamislite samo da je brana pukla u petak? Djeca su bez ikakvog upozorenja taj dan najnormalnije išla u školu! Pa, škola u Rajevom selu je 100-tinjak metara od nasipa! Smijete li pomisliti što bi se dogodilo? Znate li koliko je trebalo da nakon puknuća brane voda potopi kuće? Odmah! U mojoj kući je oko dva metra vode i ne mogu se načuditi i zahvaljivati Bogu što smo prošli s tako malo žrtava. Govori se o jednoj poginuloj osobi i dvije nestale… Smatram, međutim, da je i to puno – kazao je Gunjanin koji je ostao bez ičega i pojasnio kako se šteta ipak mogla umanjiti, a svi sačuvati živu glavu:
– Ne znam je li to nemar, nestručnost, nespremnost, neznanje… Jednostavno ne znam. Znam samo da je nas oko sto mještana Gunje u petak shvatilo kako će se ovo dogoditi. U panici smo radili zečje nasipe, a voda je iz minute u minutu rapidno i očigledno rasla. A onda smo ostali bez pijeska… Voda nadire, nitko se ne pojavljuje, nema pijeska, nema vreća, nema stručnjaka… Rastrčali smo se po selu i tražili pijesak, a onda je oko 12 konačno stigao nekakav kamion pun zemlje koji je bio pomiješan sa šljunkom. To, naravno, nije vrijedilo. Pojavile su se i neke vreće koje su po sredini imale šavove, pa ni to nismo mogli upotrijebiti. Nismo imali izbora, pa smo dovukli sve, doslovno sve vreće koje su bile oko naših kuća, samo kako bi učvrstili branu. Ništa nije vrijedilo. Da je barem jedna “učena glava” došla i rekla da evakuiramo životinje, vrijednije stvari, dokumente i da napustimo svoja mjesta, mi bi se osjećali sigurnije i spasilo bi se barem nešto. Kuće će se već obnoviti, ali sve ono što smo tamo ostavili nikada. Ni ti ljudi koji su smrtno nastradali više se nikada neće vratiti. A trebalo je samo jedno upozorenje – svjedoči nam iz prve ruke Ivan iz Gunje.
– Do zadnjeg momenta nam se tvrdilo da smo sigurni. Nitko nije došao iz Hrvatskih voda i cijeli taj nemar kod ljudi je pobudio sumnju da je ovdje zapravo riječ o “liniji manjeg otpora”, pri čemu im je bilo lakše i jednostavnije pričekati i proglasiti katastrofu nego elementarnu nepogodu. Mislim, stoga, da se s pravom pitamo: je li moguće da imamo tako nestručne ljude ili ravnodušne ljude koji su iz nekog razloga okrenuli glavu? Iskreno, ja ne znam što je od to dvoje gore – u nevjerici je Ivan, koji ne želi propustiti zahvaliti se volonterima, Gromovima, Tigrovima, navijačima, GSS-u za koji tvrdi da “zlata vrijedi” i svim dobrim ljudima koji su prepoznali njihovu nevolju i pomogli svatko na svoj način.
– U konačnici, ispada da su najviše odradili “obični ljudi”, uvjetno rečeno. Spasilo nas je to što smo se okrenuli sami sebi, svojim procjenama i svojim sposobnostima. Ako ništa drugo, nadam se da će vlasti nakon ovog shvatiti da je Hrvatska područje koje prečesto pogađaju poplave, a da ne bi imali timove i štabove za takve situacije. Neorganiziranost je strašno isplivala s ovim poplavama. Sve skupa, metaforički gledano, ova katastrofa izbacila je prljavo rublje koje imamo na svim područjima i nekako na najbrutalniji način prikazala situaciju u državi – završio je Ivan iz Gunje koji će svoj život morati graditi ispočetka.
Snježana Vučković/dnevno.hr
