TAKO JE BILO I JOŠ JE
Još kao mala jedno sam željela,
Medicinska sestra biti,
Bolesne ljude njegovati.
Osnovnu školu završila,sve petice imala
Škola za medicinske sestre, Vinkovci,
Nije me primila.
Zbunjenost, šok, imam sve petice!!
Zašto? Kako?
Kad si siromašno dijete znaš.
To ti je tako.
U Gimnaziju se upisala,
Na logorovanje s izviđačima otišla.
S njima bol blažila.
Totalno bez moga znanja
Jedan dobar, moćan čovjek,Rade Pavlović,
Za nepravdu saznao.
Nije se s njom slagao.
U Školu za medicinske sestre u Vinkovce
Lako me upisao.
Stipendiju mi odobrio.
Na kraju istu mi oprostio.
Našla sam ga 43 godine kasnije,
Da mu se zahvalim, da ga pitam:
“Zašto ste pomogli siromašnom,
Hrvatskom dijetetu?”
Odgovorio je:” Bilo je pravo.
Mogao sam. Jer sam htio.
I ja sam u takvoj situaciji bio”.
Kažu:”Zdrav i sretan bio,
Sto godina poživio”.
Prva godina škole četiri razreda imala.
Do Božića jedan nestao.
Do kraja školske godine
Još jedan razred usahnuo.
Bio je to dokaz koga je to škola primila,
Zbog čega za mene mjesto nije imala.
Ljudi koji su školu vodili nisu bili sorte moje.
Nismo voljeli iste boje.
Čovjek živi i uči,
Nauči i važne odluke zaključi.
Sretna sam bila, teško radila.
Finalni ispit krasno dala,
Dobra sestra postala.
Županjski Dom zdravlja ???
Plaćeni posao,samo za mene, nisu imali,
Ali da radim za radni staž
Uspješno su me nagovorili.
Nakon jedanaest mjeseci oči mi se otvorile,
Dobila sam krila, jako daleko odletila.
Australija me je htjela,
Vratila mi samopovjerenje,
Ponos,mir,vjeru u moral i poštenje.
Dala nam dobar , siguran život,
Mojoj djeci uspjeh i obrazovanje,
Sve bez protekcije,
To je zaradilo naše znanje.
Zagreb.Hotel Dubrovnik.2010. Kavu pijem.
Blizu našeg stola dva para.
Stariji gospodin kaže mladom:
“Odlično. Dobio si posao.Preko koga si išao?”
Jeza, mrak mi pao na oči.
Još uvijek je isto.
Opet netko bolji za taj posao
Ali minus veze bez posla ostao.
Tuga me oblila.
Žalosna suza iz oka kanula,
Za izgubljeno pola stoljeća,
Za mnogih, neostvarene snove,
Za pravde uvenule cvijetove.
Sve se krivilo tada
Na onaj K. sistem, s pravom.
Objasnite mi što je sada.
Vinkovci me nisu željeli, Županja me nije htjela.
Australija mi vrata otvorila.
Ja sam joj kroz rad, poštovanje, lojalnost
Sve to 100% vratila.
Zašto mnogi misle
Da mi iseljenici patimo u tuđini?
Ovo nije
Tuđi zrak koji dišem,
Tuđe sunce što me grije,
Tuđa voda što me poji,
Tuđa zemlja koja me hrani.
Sve je moje, moja domovina nova,
Odgovorna za ostvarenje mojih snova.
Nikada i ništa
Neće izbrisati ljubav
Za moj stari kraj,
Za moj mladenački zavičaj.
Kako to može biti?
Tko to može objasniti?
Kao sluga Jernej ja nastavljam
Potragu za pravicom,
Naravno u mojoj glavi i duši
Kroz gustu maglu koja ju guši.
Doći će tamo. Mora.Očito ne sutra.
Stići će u naručju
Izlazećeg sunca, jednoga jutra.
Tako je bilo i još je
Ruža Bučak- Ružica Dabić