Sava teče prema istoku.
Prema svojem ušću.
Vječna putnica,
županjska družica.
Divna kreacija prirode.
Nositeljica silne vode.
Važna za mnoge narode.
Ne staje.
Ne mari ima li
malo ili previše vode.
Za ništa ne haje.
Kod Županje vijuga,
kao da pleše valcer.
Pohvali se pa opet
nastavi svoj smjer.
Voda je život.
Sava je voda.
Sava daje,
ali i uzima
ne slušajući ljudske jecaje.
Kad je blaga,
mirna i sretna,
Županji je draga.
Pecanje, kupanje…
Divna plaža Poloji.
Šetnica, divna, ugodna.
Za sve ljude pogodna.
Ponekad pokaže
svoju mračnu ćud.
Naraste, želi da se izlije.
Tada su Sava
i županjski nasip
u grčevitom zagrljaju.
Žučno se bore
da jedno drugo pokore.
Zna da je važna
za gospordarstvo,
društveni život
i ekologiju
pa je ponosna, odvažna.
Sava ima moć.
Bila mirna ili ljuta, ona kaže:
“ Gledajte me!
Poštivajte me!
Ja sam za tebe nadmoćna!”
Ljubav ili borba
između Save i Županje
vječno traje.
Jedna uzima,
druga uzima i daje.
