Naš odmor evropskog ljeta 2024. , završio je s tri tjedna u mojoj dragoj Slavoniji, u mom voljenom starom mjestu, Županji. Županja me je spasila. Već prva dva tjedna odmora na riječnom kruzu od Amsterdama do Budimpešte, su bili žarki pa sljedeća dva tjedna po Jadranu su me pokušali dokrajčiti.Vrućina i ja se nevolimo.
Ali Županja je bila ljubaznija. Iako su dani od 11 sati ujutro do 5 sati poslije podne bili za mene neizdržljivo vrući, večeri, noći i jutra su bili prekrasni, osvježavajući. Dalo mi je mogućnost da sve sastanke, poslovne i s prijateljima uglavnom obavim tada.
Hvala Županjo.
Iako se puno toga promijenilo , grad je krasan. Znam da mnogi Županjci misle da je grad opustio iz razloga što je puno mladih otišlo. Ja se posve ne slažem.Taman i da su ostali bilo bi više, manje isto.
Razlog: Rijetko tko ide pješke ili biciklom. Većina ljudi ima auto.Autom se ide svuda. Drugi razlog je za mene županjski fenomen – KAFIĆI. Kafići na sve strane. Posjećeni su od ranog jutra pa skoro do sutra. Ima jedan kafić preko puta crkve. Idealna lokacija. Puno je lakše ljudima poslije mise doći na kavicu.Jako je popularan. Gdje god smo išli vidjela sam kafić.Jednom smo se vraćali s žalosnih Poloja, drugim putem, ne uz nasip pa smo zalutali. U jednoj ulici, daleko od centra, smo naišli na mali kafić koji je imao i duh birtijice.Ljubazni ljudi su nas uputili na pravi put.Odlučili smo se provesti od nasipa kod muzeja, kroz Veliki kraj do kružne raskrsnice.Bilo je puno kafića a da se ne priča koliko ih je prema naselju Šećerani i oni drugdje koje nisam vidjela. U svakom fafiću je bilo gostiju. Zanimao me je duh kafića, pa smo suprug i ja odlučili posjetiti što više njih. Bilo je interesantno.Sjedili smo, kafenisali, suprug popio pivo. Ja promatrala i analizirala. Svugdje ugodno. Ponude za svakoga: TV da se ne promaši nešta važno, hrana, alkoholna i bezalkoholna pića i naravno kava. Na kraju krajeva to je kafić.Sladoled prekrasan.Osoblje ljubazno.Možeš potrošiti malo ili više. Čak onaj kafić na mjestu mog nekadašnjeg izviđačkog doma ima zabavni kutak , vani, za djecu.Divno.
Neki kafići su toliko popularni da moraš biti sretan naći slobodan stol. Uvijek smo sjeli za zadnji stol. Tako sam mogla sve vidjeti. Mladi dolaze na sastanke. Krasno. Šezdesetih toga nije bilo. Kafići nisu postojali. Nisam nikada negdje vani popila kavu. Nisam nikada bila u Hotelu Jelen. Žao mi je. U Restoran Kristal sam išla samo na ples. Imala sam dovoljno novca za ulaz i malu čašicu kruškovca , koju sam lizkala cijelu večer. U ono doba mladi parovi su se uglavnom šetali i tjedno išli u kino.
Nisam u kafićima vidjela nikoga pijanog. Gdje sada ljudi piju kao nekada za šankom? Gdje su birtije?
U kafićima sam vidjela dosta osoba iz moje mladosti. Drago mi je. Par puta sam posjetila kafić u mom naselju Šećerani. Tamo sam upoznala mog trećeg rođaka i nekoliko ljudi iz mog djetinjstva. Nije bilo ženskih gostiju. Mislim da naselju Šećerani treba fini kafić, gdje bi se ženske osobe, svih starosti, mogle sastati, s djecom, popričati se, popiti kavu i puno laganije se vratiti kući. Došla sam do zaključka da su kafići od velikog , pozitivnog značaja . Evo zašto.
Prijatelji i znanci se sastaju. Uz dugu kavu riješavaju osobne, sportske i političke probleme. Ugodno i jednostavno. Pilala sam prijatelja Županjca za broj kafića u Županji. Nije bio siguran ali je mislio 16.
Oprostite za pravopisne greške
Živjeli županjski kafići
Ruža Dabić- Bučak