Neshvatljivo je vrijeme koje prolazi, ne osvrće se ni za kim. Nekad brže, nekad sporije. Kada shvatiš činjenicu da ni jedan dan nećeš moći ponoviti, nekako se umiriš u tebi zavlada grobna tišina. Mogu li tako naše užurbane živote, nekada i bez vremena za doručak, prekinuti jedan sasvim istinit i jednostavan izraz.Od svega par riječi, bez litanija i stotinjak stranica, osjetiš vrijeme. Pitaš se, hoće li tvoja životna bajka iz 21. stoljeća završiti u stilu klasike ili ti se sprema nešto drugačije.
I što reći više? Dočeka te 28 dana, samo tvojih 28 dana. Na vremensku se prognozu svi čude.Više ne morate ni gledati TV, zna se već na ulici tjedan dana unaprijed. Stigne ti još jedan mjesečna rutina. Sunce, kiša, a onda jedan specijalni gost – snijeg, nakon toga opet sunce (čista matematika). Kad smo kod matematike, eto ti fillozofije. Nešto tako logično i jednostavno, spakirano u 1000 “brzih i lakih” koraka. Kao nekakva knjiga, prodaje se i podvaljuje, a onda kad dođeš kući suočiš se s iznenađenjem. Loše to utječe na organizam, uskoro će prodavati lijekove protiv specijalnog UČENIČKOG STRESA. Tu nije kraj problemima. Zaglaviš svaki petak, dva sata u 2. svjetskom ratu. Treba li se diviti tim lukavim potezima ili udariti glavom o zid jer nisi svjestan što ljudi sebi mogu staviti u glavu i zaboraviti da su ljudi. Zaborave da su bili djeca i da nisu mrzili, zaborave kako su gledali na sebe i na svijet dok im netko drugi nešto nije nadmetnuo. Jedan dio problema riješavamo i danas jer kad se smrači, kroz prozore možeš vidjeti Dnevnik, predsjednicu i političare. Zaglavili smo mi između dvije stranke i političkih problema. Još jednom, uvjerila sam se da je sve tako jednostavno, ali nas nešto sprijči. Slabost, sebičnost ili strah… odjednom ideš samo ravno, a dok trepneš okom si u labirintu. Svaki dan, uz male izmjene, isto. Raspored je jasan, svi odrađuju svoj dio gradiva, najave provjeru i idemo ispočetka. U svemu tome, ima i onih malenih stvari koji drže konce. Ponovno, nešto jednostavno i malo, a drži sav teret 24 sata dnevno. Kako? Lijepo – jedini odgovor u kojem mogu pravilno iskoristit ovu riječ, pa tko shvati, shvati. LiDrano 2018 će uskoro doći do zadnje razine. Zadnje su mi dvije ostale na onom zadnjem koraku tako da je ova presudna. Ove se treće godine sve poklopilo. 3 rada, sva tri predložena za državnu razinu. Sreća je bila na mojoj strani, ali i druge djece iz naše županije jer dvorane su bile prazne. Dođeš i sjedneš, ogledavaš se oko sebe, očekujući gomilu. Onda shvatiš da je to to. Trebaš li se smijati ili plakati? Radije smijati jer ako ti se nudi sreća, prihvati je, tvoja je. Kad se malo osvrneš oko sebe nađeš milijun sitnica koje te uveseljavaju, one su možda bile jučer ili prekjučer, ali sutra te čeka nešto novo. Je li vrijeme na kraju grozno ili divno? Sve ovisi kako ga ti doživiš. Kao i knjigu koja će nekome doći do duše, a nekom će ostati u očima.
Nina Matanović
