Možda sam ja najmanje taj, ili uopće nisam taj, koji bi trebao pisati (spominjati se) o glazbenicima bilo koje vrste; ali, neki vrag mi ne da mira pa ću – sjetih se ove Arsenove pjesme – pokušati nešto, onako nestručno kibicerski napisati o županjskim glazbenicima.
Najprije da se razumijemo: ovaj napis (Pismo) nema nikakvu dokumentarističku namjeru i pretenziju. Radi se zapravo o sjećanjima i nekoliko zaključaka kao općih sudova o nekim županjskim tamburašima / rockerima, a koji zaključci nemaju namjeru biti kategorični, pa da ne bi od kojeg boljeg poznavatelja bili oborivi. Pače, svaka dobronamjerna dopuna ili ispravka su dobrodošli !
Zapravo pravi povod ove teme je tužna vijest još iz studenoga prošle godine koja mi je bila promakla a za koju sam saznao tek ovih dana. Na neki način posebno me se dojmio odlazak u vječnost Ilije Nikolića Pranjkovog kojega sam tek iz viđenja poznavao, a uvijek sam – zbog njegovog tamburaškog života – osjećao kao da čovjeka jako dobro poznajem. Neka me ispričaju i/ili demantiraju oni koji drugačije misle, ali ja sam uvjeren kako je to bio dobar i razborit čovjek. Svojom dominantnom tjelesnom figurom u Kristalima je djelovao impresivno i autoritativno i u osobnom i u glazbeničkom (tamburaškom) smislu. Nekrolozi kažu da je skladao, aranžirao i poučavao tamburaškom izričaju i svekolikom znanju tamburaške svirke. Stjecajem okolnosti (posredstvom Marija Vestića), negdje jesenas čuo sam se telefonski s pokojnim Ilijom; razmijenili smo nešto tamburaških tema. . . – i, eto, – život je nažalost takav. – Moja najiskrenija sućut Ilijinoj obitelji – laka mu slavonska karaševska gruda.
Moja jedina namjera ovim Pismom zapravo jest – dakle – malo prošetati kroz nedaleku glazbeničku županjsku zbilju i prošlost ako za tim ima uopće potrebe, a čini mi se da ima, ako ni zbog čega drugog ono zbog činjenice da smo, evo, u zadnjih godinu dvije,tri, ostali bez nekolicine izuzetnih imena županjske glazbene stvarnosti. – Prije toga jedna mala digresija.
Nekidan čitam kako je jedan učen čovjek, pisac i kroničar življenja na ovim prostorima Hrvatske ispisao u jednoj svojoj knjizi o fenomenima 50/60/70.-tih godina kako je rockenrol nastao kao posljedica protestnih gibanja mladih Europljana i to na način da su tamo na Zapadu mladi buntovnici mogli na šrot-placu kupiti električnu gitaru za male pare i s njima prašiti svoj uglavnom socijalni bunt protiv ustoličenog kapitalističkog Društva punog nepravdi i nejednakosti. Po toj njegovoj teoriji kod nas u socijalizmu samo djeca boljestojećih obitelji mogla su si zbog skupoće i nedostupnosti priuštiti kupnju novih, pravih, električnih gitara, a zbog te boljestojeće situacije nisu bili socijalni buntovnici nego su na tim instrumentima pjevali tekstove o ljubavi i sličnim ljudskim osjećajima. – Ne znam, ali se ne bih baš u cijelosti složio s takvom tvrdnjom uglednog profesora, iako tu tvrdnju možemo čak i ovdje u Županji (tadašnjih vremena) prepoznati. (Veliki čovjek, pa neka bude po njegovom.)
Vratimo se mi Županji i županjskim glazbenicima. Oni najbolji počeli su, i u duši ostali su rockeri, ali svoje zlatne glazbeničke karijere su nastavili i još traju kao tamburački znalci: skladatelji, izvođači, aranžeri, producenti itd. – gotovo sve po OBRASCU Krunoslava Kiće Slabinca.
Stanko Oršolić, Karlo Oršolić, Krešimir Stipa Bogutovac, Šima Jovanovac, i mnogi drugi – sjetimo se – počeli su kao pravi rokeri čak i u onim materijalno skromnim okolnostima kada su od radio-aparata, magnetofona i slušanja Radio-Luksenburga, – skidali svjetske hitove, vježbajući „prašili“ ih po kućama ili u vatrogasnom domu, a onda doslovce pobjeđivali na gitarijadama širom Slavonije. Uostalom tako kaže i rock enciklopedija Dražena Vrdoljaka.
Zapisani podaci kažu da su Lotosi osnovani još 1962/3. u sastavu: Stanko Oršilić, Mladen Bischof, Željko Žarković, Kuzma Kovačić Adam Pezer, Drago Mikolčić i Ilija Galović. – „Šibali“ su najpopularnije hitove zapadnih radio postaja, Schedouze i druge sastave svjetske klase.
Istovremeno na Šećerani u Koloniji u ljetnoj bašti restorana Kristal s domaćim hitovima i inozemnim instrumentalima svirali su „električnu „ glazbu VIS Kristali: Drago Pavelić, Marko Brkić, Emil Vujica i drugi. Često je pjevao Tadija Jurilj, šešćeranski Ivica Šerfezi, a povremeno je tzv. havajsku gitaru znao zasvirati Valent Vrućina. – Okrugli plesni podij „vrtne bašte“ restorana Kristal, s vodoskokom u sredini, znao je biti pun plesača od kojih se – kao posebno vrsnih – sjećam Omera Pekušića sa suprugom i Antona Kričke s raznim partnericama.
I onda dođu ZLATNE GODINE „LOTOSA“. Početkom i tijekom sedamdesetih godina. Karlo ORŠOLIĆ na klavijaturama, bas-gitarist BORILOVIĆ, bubnjar Mata i Marko VIDIĆ VERA, – i veliki, neponovljvi KREŠIMIR, STIPA BOGUTOVAC ! Pa kad bi se još povremeno pojavio i NENO SELETKOVIĆ, izvodeći onu melodiju što je bila špica Minimaksove emisije, – to je bila svirka al pari najboljih sastava u bivšoj državi na državnoj razini. Plesnjaci su bili vatrometi najboljih i najpopularnijih svjetskih i domaćih top-lista. Creedeci, Beatlesi, Indexi, Korni grupa, Vrhunska svirka; savršena skladnost bendovskog muziciranja izvanrednih znalaca koji se međusobno „razumiju“ i skupa s publikom ostvaruju onu neku tajnu magičnu vezu između glazbenika i publike.
Opet smo se odmakli od zadane teme: Tamburaši i/ili rockeri u Županji !? – Kakvo je stanje danas !? – Ja ne znam pravo stanje stvari ali ovako izdaleka vide se neke stvari jer su veće od samog županjskog okruženja i svakodnevice. – Prvo, Opća opasnost !!! – Rock sastav možda broj jedan u aktualnoj rockerskoj zbilji Hrvatske. Pero Galić ništa lošiji od Akija Rahimovskog, a ostali članovi pravi pravcati rockeri po glazbeničkom i svakom drugom izričaju. Žare i pale diljem Hrvaske. Zvijezde !!! – Drugo: Indira Vladić koje nešto nema u posljednje vrijeme i čija bi glazbenička (solo) krijera mogla postati upitna, što joj od srca ne želim. Previše se toga oko nje izdogađalo, – ali to je županjska krv pa se ne bojim. –I, treće: MARIO VESTIĆ !!! Uguglajte njegovo ime i prezime i sve će vam biti jasno: glazbenik, čovjek, osoba, skladatelj, tekstopisac, aranžer, producent – muzičar par ekselanc !!!
Što je to – dakle – u Županji i ovome podneblju, pa tako plodno traje dugo, dugo od recimo tamburaškog umijeća Rude i Šime Vukašinovića iz Starog restorana na Šećerani, do zlatnih, blještavih i vrhunskih producentskih pozornica na kojima nastupa Pero Galić i Opća opasnost !? – A o Antonu Tuci Nikoliću da i ne govorimo, jer on je već za života postao legenda.
Moglo bi se tu još puno toga ispisati i napisati, spomenuti još puno imena i činjenica, – ali za ovaj puta toliko.