Od Schleuse ostao samo Šlajs
njem. „ Schleuse“ – ustava, prevodnica za plovila na unutarnjim plovnim putevima, rijekama i kanalima
Kako to često biva sa toponimima i nazivima mjesta porijeklo imena treba tražiti u nekoj zgodi iz prošlih vremena. Mnogi ljudi te nazive uzimaju zdravo za gotovo. Iako sam već objavio jedan članak o porijeklu ojkonima Šlajs, još jednom ćemo zagrebati u povijest i priču malo proširiti.
Priča o ojkonimu Šlajs vezana je za planove iskopa plovnog puta između Save i Dunava. Prvi plan iskopa plovnog puta izrađen je 1770. godine. U različitim varijantama trase slijede planovi iz 1795., 1830., 1837., 1866., 1867., 1868., 1871. i 1872. godine. Osnova svih varijanti iskopa bilo je korištenje prirodnih vodotoka Bosuta, Biđa, Ervenice i Vuke.
Prema izvještaju od 15. studenoga 1770., a pohranjenom u c. kr. ratnom arhivu u Beču, može se zaključiti da se gradnja ozbiljno spremala. Iskop i čišćenje toka Bosuta i Biđa trebali su obaviti graničari, no na kraju se ipak odustalo od toga jer je iskop bio prevelik posao da ga se stavi na teret graničara koji su i bez toga imali previše obveza.
Ustava sa brodskom prevodnicom (Schleuse ) otvorena je 1832. godine, no sam spojni kanal iskopan je ranije. Po opisu pisanom 11. lipnja 1836., nađenome među spisima vinkovačkoga građevinskog ureda ustava je imala dvoja drvena dvokrilna vrata široka 4,3 metra, tzv. uporna i poplavna vrata. Prostor ustave bio je ovalan, među vratima dug 31,2 metra a u sredini širok 11,4 metra. Strane i dno ustave bili su obloženi pleterom i nabijenom zemljom. Sve je to za ono doba bilo dobro izvedeno međutim dno ustave je bilo 4 metra više od najniže razine vode u Savi tako da ustavom/prevodnicom nije prošla nijedna lađa. Jedino za čega se ustava mogla koristiti je ispust viška vode iz Bosuta. Na priloženoj karti iz 1853. ustava uopće nije ucrtana, moguće nestala erozijom Save. Tako je neslavno propao pokušaj brodaranje od Save do Dunava. Sjećanje na taj pokušaj sačuvano je u imenu naselja ŠLAJS.
Mato Dominković, siječanj 2020.