”Ondje će netko tko ostanje zadnji ugasiti svijetlo”, tim je riječima SDP-ova saborska zastupnica iz Virovitica Martina Grman Kizivat komentirala zatvaranje šećerane Viro čijih je 60 zaposlenih u petak odradilo svoj posljednji radni dan pošto se šećerana s desetljetnom tradicijom gasi.
Do ovakvog crnog scenarija došlo je nakon objave da su vjerovnici u predstečajnom postupku od tvrtke zahtjevali čak 600 milijuna kuna.
Virovitička šećerana s dugogodišnjom tradicijom zapošljavala je stotine ljudi, pa se stoga ovo smatra golemim udarcem za cijeli taj kraj. No, kako upozoravaju iz oporbe tu problemima nije kraj. Naime, zatvaranje prijeti i Sladorani Županja, ali i Tvornici šećera Osijek radi čega bi bez posla moglo ostati oko 200 radnika.
Tri domaće šećerane udružile su se svojedobno u krovnu tvrtku Hrvatska industrija šećera. U Viro grupi koja uključuje Viro i Sladoranu Županja Marinko Zadro kontrolira 60 posto, dok Tvornica šećera Osijek posluje u sastavu Žito grupe Marinka Pipunića koji raspolaže sa 40 posto dionica. Do naredne godine u hrvatskoj šećernoj industrji bez posla bi moglo ostati preko 600 ljudi, a radi velikog pada cijene šećera na tržištu i žestoke konkurencije u Europskoj uniji, ali i manjka sirovine, Viro je ugasio preradu šećerne repe u Virovitici, a većina od 180 radnika ostala je bez posla još lani.
Zadro je inače rođen u BIH, po struci je inženjer tehnologije, bio je direktor tvornice šećera u Sremskoj Mitrovici, a cijeli radni vijek posvetio je djelatnostima vezanima uz šećernu industriju. Zanimljivo, budući da je rano ostao bez roditelja Zadro je dio djetinjstva proveo u domu za siročad u Širokom Brijegu gdje je završio nižu gimnaziju nakon čega odlazhi na školovanje u Čapljinu gdje je pohađao poljivprivrednu školu. Krako je radio u Širokom, a zatim odlazi u Slavoniju u Poljoprivredno dobro Cvalpovo, gdje se zadržao dvije godine. dobivši stipendiju odlazi u Novi Sad gdje dobiva diplomu inženjera tehnologije. Godinama je vodio šećeranu u Srijemskoj Mitrovici, a u Zagreb seli kada postaje direkto Emona Comerca, koncem devedesetih okušao se prodajom stare opreme tamošnje pivovare, a i u rodnim Grudama pokušavao je također pokrenuti pivovaru.
No, to mu nije pošlo za rukom. iz krize ga izvlači Zagrebačka pivovra koja pristaje otkupiti njegovu grudsku pivovaru nakon čega on kupuje, a zatim promtno i prodaje Badelove dionice te se okreće šećerani Viro koja se te 2002.godine kada je u nju ušao da Draženom Robićem nalazila u stečaju. Poduzetnički dvojac za 130 milijuna kuna preuzima tvornicu s 550 milijuna kuna duga koju zatim restrukturiraju. Tvrtka je do unazad nekoliko godina nizala prihode od 877 milijuna kuna godišnje, a zbog toga je Zadro nosio titulu spasitelja hrvatske šećerne industrije. U posao se u međuzvremenu uključio i njegov sin Željko, a imovina mu se danas procjenjuje na 30 milijuna eura, unatoč tome vozi skromni Renault, ima stan u Zagrebu i vikendicu na moru.
Autor: Iva Međugorac
Izvor dnevno.hr
8 Comments
Skladatelji
Evo i pjesmice o Šečerani…
Šaban
Bilo bi interesantno kada bi se vi sa portala županjac net malo potrudili, pa samo pokušali nabrojati sve vaše objavljene članke, koji eto već godinama predviđaju i najavljuju propast županjske šećerane ! Kao da se nekome žuri napraviti dramu u kojoj su ulog životi županjaca zaposlenih u tvornici. I ove godine će se “pušiti” iz svih dimnjaka, ne bojte se!
Kroničar
Super ako opstane Sladorana.
No medijski natpisi govore nešto drugo…( Vecernji.hr)
https://www.vecernji.hr/vijesti/od-tri-udruzene-secerane-ostaje-samo-pogon-u-osijeku-1465569
Kroničar
Sladorana je dužna vjerovnicima ” samo” 859 miliona kuna.
Više u članku..
Kroničar
Iz arhive…..jedno od kadrovskih riješenja Sladorane iz 2009.
https://jatrgovac.com/novi-nadzorni-odbor-sladorane-zupanja/
Pitanje
Tko je to-Marinko Pipunić? Valjda Marko ili možda Marinko Zadro.
Zlatna kuna
Evo index objavio clanak o jednom od poznatih bivših menadžera ove tvrtke.
Poveznica:
https://www.index.hr/vijesti/clanak/doznajemo-sef-parazitske-hgk-mjesecno-dobije-vise-od-56-tisuca-kuna/2251137.aspx
Oporbeni zarez ZU
Što se tiče Sladorane Županja treba znati da je dobro kada neka tvrtka radi i zapošljava neke ljude koji u njoj zarađuju plaću.
Radnika nebi trebalo zanimati tko je vlasnik ili vlasnici.
No za ovu tvrtku su vezane različite priče i pričice oko načina na koji je privatizirana i što se s time dobilo ili nije i tko.
Jedna od varijanti za koju se svojevrsno zalagalo njeno tadašnje rukovodstvo dok nije bila privatizirana je bilo tzv. “radničko dioničarstvo” .
No politika je rekla da to nije dobar model pa je prodana privatniku sa većinskim udjelom , a nesto manji udio je imala država i tada je bilo i dobiti i sponzorstva za udruge, klubove i Grad i okolicu.
Mislim da je taj prijelazni period bio 5g. Taj model je možda i trebalo i zadržati a išlo se u daljnju privatizaciju na naš način koja Sladoranu dovodi tu gdje je sada.
Sjedište tvrtke je promijenjeno izvan Zupanje nakon toga ( tamo se plaća porez na dobit), tvrtka je navodno u permanentnom dugovanju Gradu za komunalnu naknadu, plaće su smanjene uveliko u odnosu na one koje su bile prije, smanjen je broj radnika znacajno. Politika zapošljavanja je takva da veliki dio radnika je izvan Zupanje sa prebivalištem i porez i prirez na dohodak za njih ne ide Gradu Zupanja.
Ono sto je redovito i sigurno što Grad Zupanja dobiva je onaj dim koji ide u atmosferu za vrijeme kampanje šećerne repe i blato na cestama od kamiona što dovoze repu.