Ružno zvuči. No, ružna je bila i privatizacija. Zatvaranje firmi. Otpuštanje radnika. Odlazak trbuhom za kruhom. Netko je prošao nekako u Hrvatskoj. Županjska Posavina nikako. Kada si najnerazvijeniji dio nerazvijene županije, onda znaš da je vrag odnio šalu. Grad Vukovar ima oko 4 puta veći proračun, po glavi stanovnika, od Županje. Grad Vinkovci ima u 5 godina 1% pad broja stanovnika…
SLUŽBENO – NERAZVIJENO
Vukovarsko-srijemsku županiju čini 5 gradova, 26 općina, 84 naselja. VSŽ je na 1.309 mjestu razvijenosti od mogućih 1.342 u EU. Županjska Posavina, službeno gledajući, nije ni zadnja rupa na svirali. Ustvari, ne postoji. Neslužbeno, županjska Posavina je područje bivše Općine Županje – grad Županja, 8 općina, 16 naselja. Službeno gledajući – sve nerazvijeno. Nema službe koja vodi brine o cjelini tog područaja. Svatko za sebe, kako gradovi i općine, tako i službe.
Grad Županja i 8 općina, nalaze se u skupini potpomognutih područja. To znači da ne mogu izvršavati svoje gradske i općinske obaveze. Na kontu toga dobivaju dodatna financijska sredstva (fiskalno poravnavanje), tzv. gradsku / općinsku socijalu. Neprimjerene su izjave nekih lokalnih čelnika u stilu: joooj, da nema državne socijale mi ne bi mogli funkcionirati… Pitanje je, (nije pitanje al se samo tako kaže) trebaju li uopće postojati gradovi / općine koji ne mogu funkcionirati.
SOCIJALA – NAŠA USPJEŠNICA
Naša socijala je uspješna, nažalost. Centar za socijalnu skrb Županja ima najveći broj korisnika socijalne pomoći, u odnosu na centre u Vukovaru i Vinkovcima.
Gradsko društvo crvenog križa Županja provodi više projekata. Između ostalog i FEAD – ublažavanje najgorih oblika siromaštva, pružanjem nefinancijske pomoći najpotrebitijim osobama i to hrane i/ili osnovne materijalne pomoći.
Projekt „Zaželi“ je socijalna pomoć u vidu javnih radova koji je dodijeljene gradu Županji i svim općinama županjske Posavine. U projektu je zaposleno oko 200 žena (iz Istre se nije javio na natječaj niti jedan prijavitelj). Kada je socijalna pomoć namijenjena svim naseljima županjske Posavine, onda je to znak za uzbunu, a ne za slavlje (…mi prvi prijavili projekt… nama najviše odobreno… mi najbolji…). Po zaposlenoj ženi to je oko 150.000 kuna, kad završi projekt – što onda?
Zapošljavanje u javnim radovi je u funkciji socijalnog davanja, ne razvoja. Što se uređenja naselja tiče, grad i općine mogu organizirati radove na način da sudjeluju i radno sposobni korisnice socijalne pomoći (oko polovina korisnika socijalne pomoći je radno sposobna). No, grad/načelnici više vole biti „dobrotvori“, pa si u zasluge upisivati javne radove HZZ.
SOCIJALNA POMOĆ – TRAJNO STANJE
Pomoći ima na sve strane. Grad /općina, centar za socijalnu skrb, crveni križ daju i jednokratne pomoći, drva, humanitarne pakete, tople obroke… Ima različitih vrsta pomoći, ali sve je manje korisnika. Broj stanovnika smanjen oko 30 % u županjskoj Posavini u zadnjih 20 godina. No, ne smanjuje se broj zaposlenika u lokalnoj upravi i njihovim firmama, školstvu, zdravstvu, socijali, državnoj administraciji. Zaposlenici koji ne opravdavaju svoj posao, ne dobivaju plaću već izdašnu socijalnu pomoć.
Socijalna pomoć je dobrodošla, ali kada ona postaje zamjena za razvoj, to nije dobro. Socijalne pomoći nisu rješenje, one su samo posljedica, krpanje rupa. Na prvu – socijalna pomoć je dobrodošla.
No, nije dobro kada se pretvara u trajno stanje. Izgleda da se baš to dešava županjskoj Posavini. Sljedeći korak bi mogao biti pitanje razvijenog dijela Hrvatske… pa do kada ćemo im mi pomagati… jel si nisu u stanju sami zaraditi za plaću…
Slobodan Obradović