Stari dragulj moga kraja
svetkovina je kirbaja.
Kuća čista, duša blista,
u avliji lica ista,
ona draga najmilija.
Crkveni je god, za trpezom rod.
Zera svirke, pjesme, vina,
pa pečenke i kulina.
Još kolača svake fele
domaćini s gostom dijele.
U večeri svečarskim sokakom,
korzo diše, zagrljen je mrakom.
Kriju cure u grudima
jedan znamen iz davnina,
licitarska srca fina.
Kirbaj mami šatrom drangulija,
licitera, ringišpila,
medenjaka i šipaka.
Nacifranim srcima balona,
limunadom od citrona,
fišecima svilenih bombona.
Nema sveca bez aure,
tamburaša bez tambure,
ni dukata bez svog sjaja,
Slavonije bez kirbaja.
Vesna Hope ❤️
