U Županji se, kažu neki, ne mijenja puno. Uglavnom je sve isto, tako zbore. I stvarno. Školska je godina završila, barem u mome slučaju, 9. srpnja kada sam u školskome dvorištu dežurao za roštiljem prepunim briketa i mesa, a igralište je bilo naseljeno mladima koji su trenirali košarku i tek osjećali miris ćevapa. Bili su visine 1,40 m do 2,20 m. Nekoliko dana prije početka nove školske godine nastavio sam svoj radni vijek, prišao školskoj zgradi, a zatim i prozorima. Beton je igrališta Osnovne škole Ivana Kozarca zvučao kao robijanje Jude Ben-Hura na galiji – zvuk košarkaških lopti koji je oponašao ritam onoga bubnja na brodu, sunce koje osvjetljava znoj na licu, glasovi mladih trenera i udarci košarkaške lopte u tablu. U dva se mjeseca nije promijenilo puno.
Početak je te ljetne priče bio 25. lipnja kada je potpredsjednik Košarkaškoga kluba “Županja” Zlatko Grgić održao sastanak s trenerima o temi vođenja mlađih skupina Kluba te je izrađen plan o ljetnim treninzima na vanjskome igralištu Osnovne škole Ivana Kozarca. Za treninge su bili zaduženi Bruno Bilić, odnedavno magistar prava, senior KK “Županja” u A-2 ligi, i Ivan Gvozdić, nastavnik Tjelesne i zdravstvene kulture, magistar kineziologije. Obojica su igrači KK “Županja” koji su u svome klubu prošli sve uzraste od najranije dobi. Treninzi su se tijekom ljeta održavali dva sata dnevno i čak šest puta tjedno, naravno u jutarnjim satima.
S Brunom Bilićem razgovarali smo o organizaciji i vidnoj zainteresiranosti mladih za klupsku ljetnu akciju te je za zaključiti da nije bilo sumnje da će ta akcija uspjeti jer županjski košarkaški klub, kao i sve drugo u zemlji osim poreza, s pravim je trenažnim procesima za mlade stagnirao godinu i pol zbog pandemije.
– Naravno da smo zadovoljni postignutim i zahvaljujemo svima koji su nas podržavali. Plan je bio trenirati šest puta tjedno s nedjeljnim odmorom, po dva sata dnevno kako bi djeca nadoknadila propušteno i usvojila nova znanja. Prvi su treninzi, naravno, bili teški. Bilo je malo djece, nedostajalo je opreme, a i između polaznika je bila velika razlika u godinama, no nakon nekoliko dana priključilo nam se pet ili šest novih momaka, broj djece se povećavao te smo na kraju ljeta prebrojili oko pedeset polaznika; djevojčica i dječaka, djevojaka i dečki. Na treninzima je svakodnevno bilo barem dvadeset pet polaznika, što je jako dobro s obzirom na ljetna putovanja – pripovijeda nam Bruno.
Cilj je, kažu u Klubu, stvarati odlične i uspješne ljude, dobre i pristojne učenike, a na kraju i seniorske igrače svoga kluba. Svi su se treninzi za te mlade ljude, odreda učenike, održavali na vanjskome igralištu osnovne škole ili na županjskome nasipu, a o dojmovima smo pitali i jednoga od najmlađih polaznika, devetogodišnjega Šimuna Pulju koji tijekom ljeta nije propustio gotovo niti jedan trening.
– Iako su bili praznici, nije mi se bilo teško ustajati u pola osam radi treninga. Trening je počinjao u pola devet i to je bio najbolji dio dana koji sam provodio s prijateljima i trenerom Brunom. Stekao sam jako puno novih prijatelja i jedva čekam da trener Bruno javi kada je sljedeći trening – govori nam Šimun.
Šimunu će se svidjeti obavijest Košarkaškoga kluba da se u Klub upisuju novi članovi, novi igrači od 2005. godišta i mlađi pa se ovim putem mlade Županjce poziva na opću otimačinu košarkaških lopti i višesatne udarce u beton i tablu. Na cijelu se akciju, zajedno sa završnim brojkama, na kraju osvrnuo i Bruno, cjeloljetni trener mladih sportaša. Brojke govore same za sebe pa valja podvući crtu o ostvarenome.
– Jasno je da su na toj temperaturi i nakon svih stanki na početku treninzi bili poprilično teški, no sada naši polaznici puno lakše odrađuju i teže treninge. U devedeset dva dana odradili smo sedamdeset osam treninga te smo putovali u Srebrenik gdje smo sudjelovali na međunarodnome turniru. Samo nas je kiša znala omesti, no znamo da je nije bilo puno. Prezadovoljni smo ostvarenim te se nadamo da ćemo isto tako biti zadovoljni rezultatima u skorašnjim prvenstvenim utakmicama – zaključuje Bruno spremajući još jednu istrošenu loptu u onaj boks koji volim nazivati kavezom.
Zaključno o županjskome sadržajnom ljetu za mlade, od početka srpnja do kraja kolovoza na igralištu Osnovne škole Ivana Kozarca, valja reći da je sve ostalo isto – osim roštilja koji se nije ponovio. Mladi su Županjci spremni za novu košarkašku sezonu. Sunce na licu, zvuk promašaja na tabli koša, udarci u beton koji oponašaju najskuplje filmove svijeta, glasovi mladih trenera i djece.
Matej Delaš
Izvor vinkulja.hr
