Prof. dr. sc. Antun Slavko Kalenić (1945. – 2005.)
Klasični filolog i prevoditelj koji je rođen u Štitaru pokraj Županje 30. rujna 1945. godine. U Zagrebu je 1964. g. završio Klasičnu gimnaziju, na Filozofskom fakultetu 1969. diplomirao je filozofiju i latinski jezik te 1973. klasičnu filologiju, a 1980. g. doktorirao na temu Petronijev Satirikon kao promišljanje odnosa između književnosti i svakidašnjeg govora. U Zagrebu je radio kao srednjoškolski profesor 1969. – 1978. g., potom u NSK 1978. – 1984. g. Na Odsjeku za klasičnu filologiju Filozofskog fakulteta u Zadru izabran je za asistenta i docenta 1984. g., a 1990. g. za izvanrednog profesora.
Profesor je klasičnih jezika, latinskog i grčkog. Neke je svoje znanstvene rasprave pisao na latinskom jeziku. Jako ga je veselio rad na Osmojezičnom rječniku u kojemu je mogao iskazati, osim znanja, i svoju kreativnost u prevođenju modernih termina na latinski jezik koji se već dugo ne koristi. S grčkog je preveo prekrasan ljubavni roman Dafnis i Hloa, jednu od rijetkih starih knjiga koja se razumije i danas bez velikih komentara. Imao je vrlo istančan osjećaj za hrvatski jezik i zbog toga se njegovi radovi čitaju s lakoćom i divljenjem.
Kruna njegovog rada svakako je kritičko izdanje Hermana Dalmatina De essenntiis – O bitima. Kritičko izdanje, po riječima našega zaslužnog zajedničkog učitelja profesora Glavičića, kraljica je među klasičnim disciplinama. Prof. Kalenić tim je svojim postig-nućem pronašao mjesto u odabranom krugu klasičnih filologa i tu je sretno spojio svoje filološko i filozofsko obrazovanje. Njegov tekst o translaciji grčkih riječi u latinsko pismo uzet je u obzir pri izradi teksta Translacija s grčkog na hrvatski jezik koji je izradila Komisija za pravopisna pitanja HDKF–a. Zaljubljenik u jezike nije odolio izvlačiti iz njih ono najljepše. Možda je stoga i započeo svoje radove s Petro¬ni¬jem kojega povijest rimske književnosti predstavlja kao suca ukusa. Na skupovima klasičara svoja je predavanja držao na latinskom jeziku. Osim s klasičnih jezika prevodio je i s njemačkog i to čitave nizove svezaka. Gledajući brazilsku seriju Robinja Isaura odlučio je naučiti portugalski i prevesti istoimeni roman.
U katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu nalazimo, u razdoblju od 1978. do 2003. godine, 32 jedinice vezane uz ime prof. Kalenića. To su knjige, rasprave, prijevodi s klasičnih i živih jezika te suradnja na višejezičnom rječniku Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže.
S latinskoga je jezika preveo Petronijev Satirikon (Zagreb, 1986.) te o tom djelu objavio više radova u različitim časopisima: O književnoj vrsti (Književna smotra, 1977. – 1978.), O Petronijevu deskriptivnom umijeću (Živa antika, Skoplje, 1991.), a pisao je i o jeziku i parodiji (Radovi Filozofskog fakulteta Zadru, 1997.). Zapažen je njegov prijevod i kritički komentar Rasprava o bitima Hermana Dalmatina (Pula, 1990.) te radovi o problemima uspostave toga teksta (Živa antika, 1984.). Njegovi se ostali radovi odnose na pisanje u časopisu Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, (1986.): Funkcija metafore u uvodu u Biti Hermana Dalmatina, (Ihid, 1991.) i Usporedba s Ptolemejevim Almagestom (Filozofska istraživanja, 1992.). S grčkoga je preveo Longove pastirske zgode Dafnis i Hloje (Zagreb, 1993.) i Proklove Osnove teologije (Zagreb, 1997.). O metodologiji razumijevanja starih tekstova pisao je u zborniku Jezični varijeteti i nastava jezika (Zagreb 1987.) i časopisu Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine (1988.), a objavljivao je i u Kučerinu zborniku (Šibenik 1995.) i Zborniku Klasične gimnazije u Zagrebu od 1967. Do 1997. g. (Zagreb, 1997.). S portugalskoga je preveo roman B. Guimaraesa Robinja Isaura (Zagreb, 1990.), s engleskoga roman J. Londona Pustolovina (Zagreb, 1999.), a s njemačkoga zbirku pripovijesti Tisuću i jedna noć (Zagreb, 1998.), zbirke novela E. T. A. Huftnanna Dvije bajke, jedna čudna i jedna pornografska priča (Zagreb 1998.) i Zlatni lanac, Sestra Monika i Princeza Brambilla (Zagreb, 2002.), roman T. Manna Kraljevska visost (Zagreb, 2003.) te filozofske rasprave M. Mendelssohna (2001.) u nizu Opera Selecta. Ostavio je iza sebe značajan opus koji je višestruki prinos hrvatskoj kulturnoj baštini. Generacije studenata pamtit će zanimljiva predavanja koja je držao omiljeni profesor.
Svojim podrijetlom, školovanjem, pa onda radom, ujedinio je u sebi Štitar, Zagreb i Zadar, dakle čitavu Hrvatsku. Ponosio se svojim slavonskim kaputom s trobojnicom (špencle). A svi su ga znali i po njegovim klompama (kožnim papučama) koje je nosio i ljeti i zimi.
Prof. dr. sc. Antun Slavko Kalenić preminuo je u Zagrebu 10. lipnja 2005. godine, a sahranjen je u rodnom Štitaru.
Mato Dominković, rujan 2019.
mato.dominkovic@skole.hr