Tu smo. Ima nas puno.
Došli smo davno,
prije stoljeća pola,
s puno nade, volje
i skrivenog bola.
Ostavili smo rodnu grudu,
svoje mjesto milo,
u potrazi za krajem
koje bi nas cijenilo.
Putovali smo kako-tko.
Netko zrakom,
brzo, zagrljeni oblakom.
Netko duže,vodom,
ogromnim prekooceanskim brodom.
Teško smo radili, zaradili,
uštedjeli, pametno uložili.
Financijsku sigurnost, blagostanje stekli.
Željeno poštovanje dobili.
A naša djeca? Bilo im na volju.
Mnogi obrazovanje stekli,
sveučilišta završili.
Neki dva i tri.
Neki zanate.
Tko školu htio nije
stvorio je drugačije.
Vidimo se pri prigodama raznim.
Zabavama,kao prije i vi.
Dočeku nove Godine,
koncertima hrvatskih pjevača,
starih, iz našeg doba,
prilikama prijaznim.
Žalimo li što smo došli?
Ne!
Ovdje smo novi dom našli.
Melbourne nas je primio,
svojim zagrljajem zaštitio.
Dao nam je mogućnost
da sami stvorimo svoju budućnost.
Zadovoljni smo,
sretni.
A’plamićak ljubavi
za naš stari kraj
tinja u srcu.
Ne gubi svoj vječni sjaj.