Tužna srca javljamo da je umjetnički ravnatelj i jedan od osnivača festivala “Šokačke pisme”, učitelj sviranja osnove tambura, voditelj tamburaških sekcija i osnivač tamburaških sastava Ilija Nikolić – Pranjkov, , preminuo nakon duge i teške bolesti.
Iako umirovljen, i dalje je bio vrlo aktivan. Kao vrsni poznavatelj i zaljubljenik u tamburu, uočio je da postoji potreba za literaturom i priručnicima o tamburi. Od 2010. napisao je i objavio čak tri knjige koje pomažu mladim generacijama u učenju tambure srijemskoga štima: Basprim (brač) , Prim (bisernica) i Tamburaški bas. Svoje bogato iskustvo i znanje nesebično je davao drugima i na ovaj način.
Na prvom Šokačkom sijelu sudjelovao je kao član RKUD-a „Kristal“ gdje je dugo godina bio u tamburaškoj i dramskoj skupini, s kojim je radom nastavio i kasnije kao voditelj tambure. Jedan je od inicijatora i organizatora tamburaškog festivala „Šokačke pisme“. Kao što sam kaže, propustio je samo jedno Šokačko sijelo jer je „morao u vojsku“.
Tijekom svog tamburaškog staža svirao je i uspješno surađivao s mnogim tamburašima i nastupao s brojnim poznatim pjevačima. Gostovao je po čitavoj Europi i Americi kao voditelj tamburaškog sastava „Kristali“.
Uz objavljivanje, svoj trud i znanje ulagao je i u skladanje i aranžiranje pjesama te svladavanje računalnih programa.
Neumorno je motivirao i učio mlađi i stariji uzrast sviranju tambure i to u u KUU-i „Kristal- Sladorana“ Županja, gdje je vodio i dva uzrasta dječjeg tamburaškog orkestra te starije tamburaše koji prate folklornu sekciju i zbor.
Poučavao je i mlade gitariste pri župi sv. Martina u Bošnjacima i župi sv. Mihaela Arkanđela u Cerni. U KUD-u „Tomislav“ Cerna također je djelovao kao učitelj sviranja tambure. Uvijek je nalazio vremena zasvirati za dušu s umirovljenim županjskim tamburašima. Od svih pjesma koje je skladao i napisao, najdraža mu je „Put do stana“ jer je na tom šokačkom stanu provodio i najviše vremena, gdje je skupljao snagu za nove životne i tamburaške izazove.
Sada na stan neće više poći, ali put neće zarasti jer svojim pjesmama, ljubavlju prema Šokadiji i domoljubljem ugazio je put kojim su krenule mnoge generacije mladih. Zauvijek će živjeti u svojim pjesmama.
Hvala za svaki pokazani trzaj na tamburi, za svaki aranžman za koreografiju, za dobru volju i vedar duh. U prostorima našeg Kristala zauvijek ćete živjeti u trzajima žica, nota koje su složene u aranžmane ona koko ste Vi to željeli. Neka vam je laka ova slavonska gruda koju ste toliko ljubili.
Posljednji ispraćaj dragog nam suradnika bit će u ponedjeljak. 18.11.2019. u 14 sati na gradskom groblju u Županji.
„Što me čeka u životu,
da sam tada znao,
nikad ništa ne bi minjo
tamo bi ostao!“
Ivan Zlatunić – Folklorni voditelj i koordinator