POVRATNICI IZ NJEMAČKE KATA I JOSIP BENAKOVIĆ Umirovljeničke dane krate izradom predmeta od drva

Iako je zagazio u osmo desetljeće života, još uvijek vitalan i neumoran Josip Benaković iz Štitara svojim spretnim rukama vrijedno obrađuje drvo i pretvara ga u razne uporabne predmete, figurice, ukrase…

A sve to uz svesrdnu pomoć svoje životne suputnice, uvijek vesele i dobro raspoložene supruge Kate. Zajednički smišljaju i skiciraju ideje koje u radionici već sutradan pretaču u djelo. I dok se čika Josa bazira na obradu drva, njegova je Kaja zadužena za dizajn i bojenje i odlično se dopunjuju. Iz njihove su radionice izišli brojni uradci koje, kao nadaleko poznati domaćini, s velikim zadovoljstvom daruju prijateljima, znancima i ljudima dobre volje.

Supružnike Benaković životni je put 70-ih godina prošlog stoljeća odveo u Njemačku, a prije devet godina vratili su se u svoje selo.

Uživa u hobiju

• Kada čovjek ode u zasluženu mirovinu, mora pronaći nekakav hobi i nečim se baviti. Cijeli sam život radio, to mi je jednostavno u krvi. Ne mogu sjediti besposlen ili samo hodati uokolo. Želim i dalje biti koristan i umirovljeničke dane kratiti radeći ono što me ispunjava i raduje – kaže čika Josip.

Po zanimanju je zavarivač, a u Njemačkoj je radio u zlatarnici, na vrlo skupim i preciznim poslovima za koje, kako je ustvrdio, čovjek mora biti u sebe siguran. A ta je preciznost sada pretočena u obradu drva, što mu je, napominje, ujedno i najbolja terapija i odmor za dušu.

Drvo je oduvijek volio i prisjeća se da je još kao dječak imao želju njime se baviti. Uživa u svome hobiju, a veseli ga, kaže, svaka figura koju izradi, što potvrđuje i njegovo ozareno lice i širok osmijeh dok ponosno pokazuje svoje uratke.

Svakom komadu drva koji pronađe dok šeta svojim rodnim krajem, svojim Štitarom, udahne novi život, daje mu oblik.

– Bude tu i hrasta, jasena i topole, pozabavim se svakim komadom drva koji se može iskoristiti. Mojom turpijicom, nožem i malom pilom izradim ono što sam naumio ili što mi u tom trenu padne na pamet. Rado izrađujem figure životinja, radimo orašare, križeve, držače za čokanjčiće za rakiju, bunare s đermom… A volim se pozabaviti i restauracijom starih komada namještaja – ispričao nam je.

Zlatni jubilej
Pronašao je i odbačeni stari ormar, vlasniku više nije trebao, popravio ga je, priveo svrsi i odlično se uklapa u cijeli ambijent njihove kuće i lijepo uređenog dvorišta koji odišu tradicijom. Trenutačno izrađuju i uskrsne ukrase, zečiće, koke, pisanice… Za bilo kakvu figuru životinjskog oblika treba mu najviše dva sata.

U radionicu Benakovićevih svaki dan netko svrati, jednima treba držač za sjekiru, drugima za lopatu ili nešto treće, a majstor je uvijek na usluzi svojim sumještanima. Prije pojave koronavirusa rado su mu dolazila i djeca iz osnovne škole, jako ih je zanimalo kako nastaju predmeti od drva i uživala su pomatrajući vješte ruke čika Josipa koji im je po želji izrađivao razne likove.

– Srce mi je puno što sam se nakon rada u Njemačkoj vratio svome rodnome kraju. Uživam u svemu što je naše, slavonsko, a ove figurice dale su mi jednu drukčiju, novu, životnu snagu – zaključuje.

U prosincu 2018. godine Kata i Josip Benaković, ponosni roditelji dvaju sinova, obnovili su bračne zavjete i proslavili zlatni jubilej – 50 godina braka.

Zahvalni su Bogu na svemu što im je podario i ističu da ih je u životu vodila i sačuvala vjera i ljubav, prema Bogu i jednoga prema drugome.

Marija Lešić Omerović

Izvor: glas-slavonije.hr