Linost
Ta bolest kada tilo zavati,
i zemlja plače po kojoj oda.
Treba mu “dobru porciju” dati,
dok čeka manu s nebeskog svoda.
Dok njeko nješta sa guštom radi,
on će po vazdan vatat krivine.
Rađe će njegdi krepat od gladi,
nego za jelo da se pobrine.
On uvik za sve vrimena ima,
prispava zoru i prve pitle.
Kako god bilo sve njemu štima,
zalud molitve da ga prosvitle.
Svi kažu to je bolest bez nade,
za koju nigdi lik se ne pravi.
Dok drugi vridno svoj poso rade,
linčina ruke pod glavu stavi.
Kod mojeg dade ni bilo toga,
ta bolest neće mene zavatit.
Jer čim sam sjeo vidim svog Boga,
jedva je čeko kad će me mlatit.
On mora radit,a ja da sidim,
i nikad nije dva puta reko.
Za čas sve zvizde nebeske vidim,
još više bilo,ak sam uteko.
Mario Vinković 31.03.2021.
