– Umjesto očekivanih od 5 do 6,5 tona po hektaru, prinos ječma nam je mizernih od 500 do 700 kilograma po hektaru, što ne pamtimo da se ikada dogodilo – očajan je Antun Golubović. Od zasijanih 7,5 hektara za koje se nadao da će mu osigurati bar nešto hrane za stoku, ostao mu je samo hektar.
– Sve su mi njive poplavljene, a preko ove s ječmom prešao je samo jedan manji val i evo kakve su posljedice. Na drugim njivama nema ni struka kukuruza, iako je bio uredno poprskan i visine oko 25 cm. Ne mogu naći ni jednu jedinu biljku na njivi – požalio nam se.
Dodaje da pojedini stočari u selu koji nemaju vlastiti kombajn nemaju računa ni platiti uslugu vršenja ječma jer je skoro skuplja od vrijednosti prinosa. Zbog toga su neki već odustali od vršidbe koja im je, kažu, postala prevelik financijski teret. Sve su to, napominje, posljedice prevelikih količina padalina i kiša koje su trajale skoro mjesec i pol i proizvođačima nanijele katastrofalne štete.
– Sada bi bilo pametno da nam dopuste paljenje tih naših usjeva kako bi se suzbila bolest na njivama jer bi bilo vrlo loše da se zaoru, što bi se ponovno negativno odrazilo na buduće usjeve – smatra Golubović. Kaže da se ne sjeća katastrofe koja je u tolikim razmjerima pogodila poljoprivrednike u Cvelferiji kao prošlomjesečne poplave.
Cijeli se život bavi svinjogojstvom i situacija nikada nije bila teža i neizvjesnija, ali se odlučio boriti i spasiti što se spasiti može. Svojih stotinjak svinja, koje je zahvaljujući dobrim prijateljima nakon poplave uspio smjestiti u Podgrađe, još nije vratio kući. Čeka dezinfekciju objekata i deratizaciju, a do stvaranja uvjeta za povratak stoke svakodnevno prevaljuje i po 150 kilometara, obilazi svinje, hrani ih i brine se o njima. Zahvaljuje svima onima koji su pomogli i donirali stočnu hranu, što stočarima iz poplavljenih sela kojima je sve uništeno puno znači. Bez te bi pomoći bili u velikim problemima jer stoka traži svoje, a potrebne količine hrane nisu zanemarive.
Spašava krmače pod svaku cijenu
– Broj rasplodnih krmača neću smanjiti makar ja kruha ne imao. Život mora ići dalje, moramo nastaviti tamo gdje smo stali, prodavat ću prasce samo da spasim krmače, što mi je sada najvažnije. Obaveze stižu svaki mjesec, a jedna od dobrih vijesti u ovom crnilu jest to da će nas porezna osloboditi plaćanja mirovinskog i zdravstvenog sve do 31. prosinca 2014. – kaže Antun Golubović.
Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ/glas-slavonije.hr
