Rimska cesta Siscia – Syrmium dio je pravca koji je iz sjeverne Italije preko Panonije vodio na istok, sve do Crnoga mora. U članku se dakako nećemo baviti cijelim pravcom veća samo malim djelom ostatka te drevne ceste čije ostatke nalazimo u okolici Županje.
Iz Siscie ( Siska ) cesta se u smjeru Syrmiuma pružala uz desnu obalu Save ( BiH ) da bi kod Marsonie ( Sl.Broda ) prelazila na lijevu obalu i Slavonskom posvinom i Srijemom stizala do Syrmiuma ( Srijemske Mitrovice ).
karta 1. Ivo Bojanovski; Pretpostavljena trasa rimske ceste Siscia -Syrmium 8 Karta je iscrtana pod pretpostavkom postojanja glavnog magistralnog pravaca između Marsonie i Syrmiuma kao i južnog odvojka uz Savu koji prelazi na desnu savsku obalu i završava isto u Syrmiumu. Prema karti cesta se odvajala negdje u okolici Županje a materijalni ostaci ukazuju da bi to moglo biti na rudini Komarevo, bliže naselja Šlajs.
U okolici Županje odjeljak te ceste odvajao se od glavnog pravca i prelazio u Bosansku posavinu, premošćivao Drinu te isto tako završavao u Syrmiumu. ( vidi; karta 1. – I. Bojanovski ) Trasa ceste koja ide iz smjera Marsonie od prije je poznata.
Hrvoje Gračanin o trasi ceste piše; „Od Marsonije je cesta sjevernom Posavinom vjerojatno preko Donje Vrbe, Zadubravlja, Oprisavaca, Sikirevaca, Babine Grede i Štitara vodila do postaje Kod Basanta (Ad Bassantem) koja se po svoj prilici nalazila na rudini Vragorilo1 kod rijeke Bosuta u blizini Županje.“ 2
ostaci rimske ceste u Komarevu
Postoji tradicija u Babinoj Gredi koja govori o „rimskom drumu“. „turskom drumu“ ili „carskom bedemu“ . Ivo Bojanovski terenskim istraživanjem uočio je ostatke ceste; „Dalje prema Štitaru tragovi puta se mjestimično (tu i tamo) primjećuju i površinski, a na Jasinjicu Adama Krnića se sačuvao na dužini od nekoliko desetina metara (više od pedeset), zarastao u mladu šumu. I taj ostatak puta u Krnića šikari mještani nazivaju „bedem”. (Mjesto je od groblja u Štitaru udaljeno oko 2 km). To je u stvari, oko 30 cm visok i 6 do 7 metara širok nasip („ bedem “) koji vodi prema starom groblju u Štitaru, očito ostatak starog puta.“ 3
karta 2
I. Bojanovski navodi i vrlo zanimljiv dokument iz arhive Zavičajnog muzeja Stjepana Grubera u Županji koji je sastavio 1881.g. učitelj Petar Golubović pod naslovom „Uspomenica 1881″ o rimskom putu Babina Greda – Štitar.
………..“Cesta (drum) upravljena od Vira k Štitaru, proteže se ovim priedjelom između Save i sada opostojećeg druma, koji vodi iz Babinegrede u Stitar i to pored Bonina stana (Knežević) i Anđina (Stivaničević) te prelazi drum iz ove strane štitarskog groblja i ide dalje kroz sriedinu sela Stitar na pravac iztočne strane k Mitrovici..“ 4
Uz trasu ceste uočene su zemljišne depresije – moguće iskope zemlje za nasip trase koji u tom smislu mogu biti indikativni. Na satelitskom snimku mogu se uočiti obrisi ceste ( karta 2.). Cesta je usmjerena prema Štitaru a zadnji vidljivi trag presjeca sadašnju cestu Štitar – B.Greda. S obzirom na idući vidljivi ostatak na rudini Komarevo, cesta je vjerovatno dolazila do vodotoka Teča i uz njen tok skretala sjevernije, premošćivala stari tok Save na najužem mjestu ( kod pilane Šiška ) i nastavljala u pravcu naselja Šlajs – dakle nije išla sredinom Štitara nego njegovim sjevernim rubom. ( karta 3. – Rekonstrukcija trase kroz Štitar )
karta 3. – Rekonstrukcija trase kroz Štitar
I Ivo Bojanovski vodi cestu kroz središte Štitar i dalje lijevom stranom sadašnjega puta Štitar-Županja po rudinu Dvorište. Kao argumentaciju za taj smjer poslužila mu je toponimija iz zapisa Ilije Lešić –Bartolova; Štitarska Gruntovnica 1786. godine. O ostacima nasipa kojih 800 metara sjevernije nije imao saznanja kao i o zemljanom nasipu u šumi Istočna Kusara. Na pravcu preko rudine Dvorište nisu zamijećeni nikakvi tragovi koji bi upućivali na postojanje ceste, osim toga cesta na tome pravcu nailazi na veliku prirodnu prepreku, stari tok Save sa dubokim barama. Da bi izbjegli te bare rimski graditelji tražili su pogodniji teren pa su cestu pred vodotokom Teča usmjerili sjevernije. Nastavak puta uočen je na rudini Komarevo; Košno-Bistaračko, počevši od pozicije kod pilane Šiška ( karta 4. )
karta 4.
Trasa u ovome dijelu ide uglavnom obradivim površinama ali je jako uočljiva kako na terenu tako i na stelitskoj snimci. U jednom djelu kreće se uz šumarak, dakle nije na oranici, i identična je opisanom ostatku sa dionice kod Krnića škare – zemljani nasip visine 30- 40 cm, širine oko 7 metara. Ukupna dužine ostatka ceste na ovome odjeljku je oko 1700 metara. Dio ovoga puta bio je u upotrebi sve do komasacije 1942/3 godine.
sl.1 nasip presjeca uzletište tvrtke Alpi –Aviation
Na ovome odjeljku zanimljiv je ostatak ceste uz pilanu Šiška. Radi se o ostacima visokog nasipa koji je usljed stoljetnog djelovanja prirode i čovjeka danas „razvučen“. Ostatak nasipa najviši je spram pilane Šiška ( pogledaj; slika 1. – nasip presjeca uzletište tvrtke Alpi –Aviation ) i prema istoku je sve niži – moguće se radi o prilaznoj rampi mostu koji je prelazio stari tok Save i ispod kojega je prolazio plovni kanal Sava – Bosut ( spoj Save i Bosuta, dio kanala Sava –Dunav; vidi članak „ RIMSKI PLOVNI KANAL SAVA – DUNAV KOD ŽUPANJE „ ).
slika 2.- Rimski novac pronađen na rudini Stari Gaj
Cesta ide dalje visokom zemljišnom gredom uz baru Kropičevo, na rudini Komarevo ( bliže današnjem naselju Šlajs ) glavni pravac za Sirmium skreće sjevernije prema poziciji Stari Gaj – Presovac ( pogledaj ; slika 2.- Rimski novac pronađen na rudini Stari Gaj ) a odvojak ceste ide prema Savi i kroz Županju nastavlja istočno prateći tok Save.
Karta 5.-Rekonstrukcija djela trase između Štitara i Županje
Hrvoje Gračanin u nastavku navodi; „Slijedeći tok Save, zacijelo se preko Crkvene grede po kojoj prolazi današnja cesta Županja-Bošnjaci i Velike Struge spuštala prema Posavskim Podgajcima gdje se vjerojatno nalazila postaja Salda (Saldae) Poslije toga je iznova prelazila preko Save, možda na potezu između Gradca u Trnjacima istočno od Brčkog i Račinovaca.“ 5 ( Karta 5.-Rekonstrukcija djela trase između Štitara i Županje )
karta 6.
karta 7
Slijedeći trag ceste dužine oko 1000 metara uočen je u šumi Istočna Kusara sjeverno od Županje ( karta 6.) . Obilaskom terena utvrđena je velika sličnost u gabaritima. Iako je vidljivost i preglednost u šumi je nešto manja po svemu sudeći radi o nastavku glavnog cestovnog pravaca za Syrmium koji dolazi iz već opisanog smjera sa rudine Komarevo. Cesta je usmjerena prema Županjskim vjerovima gdje su pronađeni Rimski ostaci. ( karta 7. ) „ 11. U šumi između selah Županja i Bošnjakah ( sela u brodskoj regimenti ), na dubokoj bari nazvanoj Virovi vide se bedemi i šamci starinski, po svoj prilici rimske tvrdjavice, i nalazi se ondje još i sada komadi rimskih opekah. Na istom mjestu izkopanih rimskih novaca medenih i bakrenih imadem i ja u svojoj sbirci starih novacah, i to od carevah Vespazijana, Nera, Hadriana, Antonina, Gordiana i Klaudia. Stoljetno hrastje okružava mjesto rimskih trgovah. Tvrdjvica nije mogla velika biti; ali je bila na putu u stari Syrmium, pak je za Rimljane mogla biti važna točkica vojnička, uz koju je, sudeći po liepom predjelu, mogla biti i rimska naselbina.“ 6
karta 8
Vratićemo se na odvojak od magistralne ceste prema Syrmiumu koji ide preko Županje i Pos. Podagajaca , prelazio Savu i desnom obalom Save- Semberijom, preko Drine, Mačvom, ponovno preko Save dolazi u Syrmium ( karta 8. ).
ostaci ceste
Ivan Ćosić-Bukvin u posjedu je dokumenta koji potvrđuje postojanje rimske ceste u Pos.Podgajcima. Dokument se odnosi na trošak otpreme Rimskog miljokaza pronađenog u okolici Pos. Podgajac u Zagreb a zabilješka glasi: „ Općinsko poglavarstvo u Podgajcima šalje papire na 8 forinti za trošak odpreme rimskog miljokaza iz Podgajaca u Zagreb“
U znanstvenim krugovima postoje dvojbe oko trase rimske ceste zbog nedostatka čvrstih ( arheoloških ) dokaza. Dimitrije Sergejevski u Pogovoru članka „ Ad Basante „ razmatra problem trase ceste Siscia-Syrmium; „ Dajem i sebi slobodu da iznesem i svoju pretpostavku o čitavom pravcu ove ceste od Siska do Mitrovice: Siscia – desnom obalom Save do ušća Vrbasa – prelaz na lijevu obalu Save – Marsonia (Slav. Brod) – dalje lijevom obalom – AD BASANTE (prelaz preko Bosuta), negdje pred Račom prelaz na desnu obalu – prelaz preko Drine i prilaz Sirmiumu s južne strane. Ali, osim otsjeka Marsonia – Ad Basante, sve je ostalo jedna hipoteza.“ 7
karta 9
Vodeći se znanstvenim tekstovima koji obrađuju temu, terenskim zapažanjima i dosad nepoznatim ostacima pokušati ćemo rekonstruirati trasu Rimske ceste kroz Županjsku posavinu; radi se, naravno, samo o pokušaju. ( karta 9. ) Ne treba se čuditi naglim skretanjima ceste jer su rimski inžinjeri, gdje god je to bilo moguće, koristili pogodniji teren za trasiranje ceste. U tekstu se spominje putna stanica Ad Basante, ona će biti tema slijedećeg članka.
1 Rudina Vragorilo = današnje naselje Šlajs
2 Hrvoje Gračanin: Rimske prometnice i komunikacije u kasnoantičkoj južnoj panoniji, Izvorni znanstveni rad, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb, 2010, str. 17
3 Ivo Bojanovski: Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji, IV – Rimska cesta Siscia-Sirmium (Tab. Peut.) i njena topografija, Godišnjak CBI, br. 22, Sarajevo, str. 191.
4 isto; I.Bojanovski., str.199.
5 Isto; H. Gračanin, str.18.
6 Časopis; Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, O starinama u slavonskoj Krajini, 1.siječnja1859., str.204
7 Dimitrije Sergejevski, Ad Basante, članak, Glasnik zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1958., str.263-264
8 Ivo Bojanovski; Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji, Radovi Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1974. str.171.
Mato Dominković
