Zapis kanonske vizitacije župe Lukačev Šanac iz 1730.g donosi jednu zanimljivost koja se odnosi na granicu između Zagrebačke biskupije i Srijemske ( Đakovačke ) biskupije. Ta granica išla je područjem Štitara pa je jedno selište pripadalo Zagrebačkoj a drugo Srijemskoj biskupiji. U sredini selišta koje pripada Zagrebačkoj biskupiji postoji drvena bogomolja i oko 46 katoličkih kuća, postojala je i kapela ali ju je vjetar srušio.[1]
Crkve su u to doba doista skromno građene najčešće od drva ili čak pletera omazanog blatom.
Prema zapisniku kanonske vizitacije iz 1745. godine Štitar je, zajedno sa Županjom, bio filijala župe Bošnjaci. Selo je brojalo 50 bračnih parova. Crkva je u vrlo lošem stanju, dotrajala je a nije bila ni dovršena, unutra nije bilo nikakvog namještaja, nema čak ni kalež. Bilo bi najbolje kad bi se kapelica u Štitaru sasvim dokinula i da vjernici iz Štitara i Županje dolaze na misu u Bošnjake.[2]
Zapisnik kanonske vizitacije župe Bošnjaci, filijale Štitar iz 1755. g. konstatira puno bolje stanje crkve i crkvenog inventara. Crkva je građena od drva i posvećena je sv. Mateju apostolu. Od namještaja postoji drveni oltar ukrašen sa slikom sv. Mateja i jedan prenosivi oltar te ostali inventar potreban za služenje svete mise između ostalog i novi misal i hrvatski (ilirski) evanđelistar. Crkva je dolično čista a misa se služi svake treće nedjelje. Štitar u to doba broji 534 duša i ima 103 bračna para.[3]
Vizitacija župe Županja iz 1769. godine opisuje stanje u filijali Štitar:
„Crkva je posvećena sv. Matiji. Mjesto Štitar običava plaviti voda te je selo iz jednog položaja preneseno u drugi do jednog sata a crkva je ostala samotna. Ako bi se ova crkva htjela iz mjesta prenijeti, budući da je načinjena od drveta, sva bi se raspala te ne bi više mogla služiti, osim za ogrjevna drva“.[4]
Kanonska vizitacija filijale Štitar iz 1782. godine donosi podatke o brojnom stanju pa navodi kako Štitar ima 66 kuća, 153 bračna para te 870 duša.
Vizitacija iz 1812. godine donosi detaljan opis tadašnje crkve:
„Ta zgrada je sva od drveta, nalazi se u lošem stanju i poduprta je, dugačka 7 hvati i 4 stope a široka 3 hvata i 4 stope, pod je od zemlje,svod od obojenih dasaka a pokrivena je šindrom.
Crkva ima toranj s kupolom, isto u lošen stanju, u kome se nalazi manje zvono teško 60 libri, a veće je zvono u zvoniku u dvorištu crkvene zgrade načinjenom od drveta s krovom od šindre, teško 250 libri.( 1hvat=6 stopa=1,9 m – libra=0,56 kg ).[5]
Sličnog je stanja i unutrašnjost crkve i sakristije:“Taj je oltar od mekog obojenog drveta, ali ruiniran kao i crkva“.
Crkva se nalazila na sredini mjesta između Doljanskog i Gorjanskog kraja, uz nasip ( vidi kartu ).
Štitar na karti iz 1780. g.[6]
Pripreme za gradnju nove crkve
Kanonska vizitacija utvrdila je kako Štitarska crkva 1812. godine nema nepokretnih dobara, ali ima pokretnih kao što je glavnica od 100 forinti uložena kod Bečke komore uz 3,5% kamata, zatim glavnica od 300 forinti koja je uložena kod Ugarske komore uz 5% kamata. Kamate se isplaćuju u određeno vrijeme. Također navodi da u crkvenoj blagajni ima 774 forinte i 26 krajcara. Na blagajni postoje tri brave kao i na blagajni župne crkve.
Vizitator na kraju dopisuje vlastitom rukom: Vizitirao sam ovu crkvu sv. Mateja Apostola u selu Štitaru u prolazu idući iz Babine Grede u Županju te vidjevši loše i ruševno stanje potaknuo sam tamošnje vjernike, uz prijetnju njezinoga skorog zatvaranja ukoliko ne počnu što prije s izgradnjom nove crkve, za koju već imaju priređenu šindru i drva za pečenje opeke.
Iz zapisa vizitacije vidi se kako su pripreme za gradnju počele i prije 1812.
Potrebna je bila izgradnja nove crkve, međutim za to nije bilo dovoljno novca: „Novac ove crkve doduše je slab i nedovoljan za izgradnju nove crkve, no ovdje postoji mnogo vjernika koji mogu doprinijeti u naravi kao i u plodovima a osobito u stoci, kojima su obilno opskrbljeni svim vrstama….“. Za izgradnju nove crkve pukovnija je usred sela izdvojila zemljište ali uza sva poticanja nije bilo pretjerane volje župljana za izgradnjom.
„Jedino što su ove zime pripremili drva za pečenje opeke, dok za ostali posao ili rad nisu skloni niti imaju volju da ga započnu“.[7]
Valja reći kako je jedan od razloga nespremnosti za rad bio i rat koji je Monarhija vodila sa Napoleonovom Francuskom.
Mnogi seoski mladići od 1809. – 1814. godine a i ranije, kao graničari 7. Brodske graničarske pukovnije ( Slawonische Broder Grenz-Infanterie regiment Nr. 7.) bili su na bojištima diljem Europe. Brodska graničarska pukovnija sudjelovala je u bitkama kod Asperna[8], Wagrama[9], Dresdena[10], Leipziga[11], Šmarja i Bele Crkve[12]( St. Marein i Weisskirchen), Dardilliy-a kod Lyona[13] i dr.
O pripremama za gradnju crkve donosimo zapis iz „ Zapovidi Babogredske kompanije“. Iako se ne odnosi na gradnju crkve u Štitaru, isti povijesni kontekst i prostorna i vremenska blizina mogu dati sliku priprema i za gradnju u obližnjem Štitaru. Zapovijedi Babogredske kompanije izdavane su tijekom 1823. godine.
„ Compagnie – Commande Zapovid na 29. Januara 1823.
Kako jurve selu Babinoigredi i Gundincimah od viskog Dvora zapovidito jest da nove i veche Czerkve praviti moraju, tako imadu takova Sella za ovu godinu Cziglu i Krecs u Pripravu metnuti, kotomu Poslu jest naiprvo od Potribe Fattove za Cziglu i Krecs usichy, tako Babinagreda 556 Fattova, a takodjer Gundinczi 556 Fattova usichy imadu, u Babinoigredi dolazi od 17 do 60 godina na Rabotarsku glavu 1 Fatt, a u Gundinczi 2 Fatta od Glave usichy moraju i do 10 Dahna svaki prid svoju Kuchu izvesti mora, potlim 10 Dahna oche se od Kuche do Kuche vizitirat, i koji nebude ovu Zapovid opsluxio, oche oshtro kashtigovan bitty………“[14]
Dalje slijedi zapovijed od 12. ožujka 1823.
„1-mo Buduchi daje od Regimente Wald Czedulla zbog Fatova za udaranje Czigle i Krecza (32) dana i veche Wrime od Sicsenja Schume izlazi, tako svaki koji nebude Fatove kako je Zapovid do sad usiko, potlim kad sada Wrime od Sicshenja Schume projde, onda nijednom dopustito biti neche u Czesarskom Lugu sichy, vech takove Fattove gdi znadu kupovati moratiche.“[15]
Zatim zapovijed od 5.lipnja 1823.
„ 5-to Buduchi da na Cziglanu mloga Daska a takodjer ina Krecsanu od potribe jest,tako unter-Offri imadu od svake glave koja Cziglu udara po jednu dugacku od 6 i 7 Czipella i po 3 od 3 Czipelle dugacsku skupiti, dase more na Cziglanu i na Krecsanu takia voziti, kojibi Gazda suprotivan bio, i takovu dasku nepripravio imadega Unter-Offr takia pod Aresst uzeti i oche oshtro kashtigovan bitti.“[16]
Zapovijed od 20.kolovoza 1823.
„ 9-to Koji gazda fatove na Cziglanu kakoje na glave kako je Czigla udarana do Nedilje neizveze, neka sigurno znade da sa 25 Batina oshtro Kashtigovan bitti hoche.“
„ 13-to Svi oni koji su Krecs duxni joshter voziti, pak do Sutra pol Dahna u Glogovicze Krecs, tojest 6 mirova nenatovary onaj Unter Offr. Koji onamo imade Zapovid takovog zabilixiti, i ovdi javity.“[17]
Zapovijed od 3. rujna 1823.
„ 3-tio Joshter mlogi nisu Fatove na Cziglanu izvezli i koji joshter u 2 Dahna neizveze, neka sigurno znade, dache oshtro kashtigovan bitty, i josh Kotomu akobi Watra u Furune pristati morala, onaj koji nebude Fatove izvezo svu Cziglu Sellu kojase pokvari i dobro neispecse Sellu naplatiti illi drugu udariti morat hoche.„[18]
Zapovijed od 22. listopada 1823.
2-do Takodjer jest Zapowidito da swaka Kucha po jedna Kolla Piska zarad pokriwanja seoskoga Krecha dowesti ima, koja Zapowid nimallo obsluxitta nije, zapovidase daklem da owu Zapowid takia swaki u izwershenje metnitti ima, zasht takowi Pisak kojega sada na owakomu Wrimenu nedoweze oche pod Snigom traxiti, i dovesti moratti.[19]
Gradnja nove crkve
Kao što je vidljivo iz Kanonskih vizitacija iz 1812. godine Štitarci su bili obvezni sami priskrbiti materijal za gradnju crkve. Gradnja je za ono vrijeme doista bila veliki građevinski pothvat koji nije bio izvediv bez sudjelovanja svih mještana.
Troškovi kompanijskih velikih pothvata, kao što je izgradnja župne crkve, najvećim su dijelom padali na krajišnike.[20]
Koliko je samo cigle trebalo ispeći i isjeći drva za njezino pečenje. Izdaleka je trebalo dovesti kamen krečnjak, a isto tako pripremiti drvo za pečenje i gašenje u vapno. Koliko je drvene građe trebalo samo za skele, potpornje, kasnije za šindru i konstrukciju krova i vrha tornja. Koliko tek pjeska za zidanje i na kraju ljudskoga rada.
Sječa drva za pečenje cigle i proizvodnju kreča te sječa i obrada drva za građu, sudjelovanje u proizvodnji opeka u kumpanijskoj ciglani zatim pomoć u radu obrtnicima; posluga zidarima, tesarima, limarima, kovačima i drugima koji su radili na gradnji. Nijedan posao na gradnji nije prošao bez sudjelovanja graničara. To su bile „ carske i privatne rabote „[21]
Spomenuti novac u župnoj blagajni i novac položen kod Bečke i Ugarske komore koristio se za plaćanje usluga i nabavku građevinskog materijala kojeg nisu mogli sami proizvesti. U to spada projektiranje, vođenje posla, zidanje, tesarski radovi, kovački proizvodi i sl. Kako je spomenuto u vizitaciji, novac Župe bio je nedostatan za gradnju zato su prodavali stoku i na taj način namicali potrebna sredstva. Od novčanih izvora za izgradnju crkve štitarci su još mogli računati na novac iz „ Opće krajiške imovne zaklade“ tj od kamata postojećih obveznica.[22]
Poslove oko izgradnje crkve vodila je tada nadležna 11. kompanija u Županji i zapovjedništvo grenzregimente u Vinkovcima.
Crkva se dizala u slavu Božju i ništa nije bilo teško a i zapovid se morala izvršiti.
Pored svih teškoća i dugotrajnih priprema 1817.g. počinje izgradnja a već iduće 1818. godine dovršena je gradnja nove crkve, tada skromnog unutarnjeg uređenja. Samo je ožbukana i okrečena a oltar sa slikom sv. Mateja prenesen je iz stare crkve. Štitar u to doba ima 81 kuću i 1150 stanovnika.
Opis novoizgrađene crkve
U Kanonskoj vizitaciji župe Županja iz 1819. godine ova je crkva opisana ovako: Prva filijalna kapela nalazi se u Selu Štitaru. Posvećena je Sv. Mateju Apostolu. Ona je nova, zidana, dobro ožbukana i okrečena. Dugačka je 14 a široka 5 hvati. U svetištu je široka 3 hvata. Crkva je građena na luk, pod joj je od opeke. Ima dobar krov. Cijela je crkva u sasvim dobrom stanju. Ima 3 prozora s istočne strane i 3 sa zapadne. Prozori još nisu osigurani željeznom mrežom. U crkvi nema propovjedaonice. Klupe su prenesene iz stare crkve a s vremenom će se nabaviti nove. Crkva ima kor na kojem nema orgulja. Crkva ima dvoja vrata, jedna na njezinom pročelju a druga na južnoj strani. Na vratima su dobre brave. Crkva je samo blagoslovljena a nije posvećena.
U crkvi je samo jedan oltar sv. Mateja Apostola. Ovaj oltar ima zidanu menzu (stol) na kojoj je oltari kamen s mučeničkim relikvijama. Na menzi je svetohranište. Tu su i svijećnjaci. Iznad menze je slika sv. Mateja Apostola slikana na platnu. Sve su ove stvari prenesene iz stare drvene crkve i sve su već dotrajale. Ova je filijalna crkva opskrbljena svim stvarima potrebnim za misno slavlje.
Crkva ima zidanu sakristiju koja se nalazi na strani evanđelja, tj. na lijevoj strani crkve gledajući od ulaza prema oltaru. Sakristija je dugačka 2,5 a široka 2 hvata. Pokrivena je daščicama. Na sakristiji je jedan prozor. Na njoj su jedna vrata koja se dadu dobro zatvoriti. U sakristiji je dvodijelni ormar. U gornjem dijelu je spremište za kaleže. U donjem dijelu ormara su dvije ladice. U gornjem dijelu su dva kaleža od kojih je jedan sav od srebra kao i njemu pripadajuća patena. Ovaj je kalež dobro pozlaćen. Drugi je kalež od mjedi koji također ima svoju patenu. I ovaj kalež i ova patena dobro su pozlaćeni.
U crkvi postoji svilena zastava s slikama sv. Mateja Apostola i Blažene Djevice Marije. U ovoj se crkvi održava bogoslužje na zapovijedan blagdane i u sve nedjelje osim prve nedjelje u mjesecu.
Zvonik je u tornju koji je sazidan na pročelju crkve. Visok je 15 hvati. Pokriven je limom u obliku kupole i u odličnom je stanju. U zvoniku su dva zvona, veće teško 200, a manje 60 libara.[23]
Mato Dominković, travanj 2018.
mato.dominkovic@skole.hr
[1] Antun Dević, Župa Štitar, neobjavljeni digitalizirani tekst, str.24
[2] Isto, str. 25.
[3] Isto, str.27
[4] Antun Dević, Župa Štitar, neobjavljeni digitalizirani tekst, str. 27.
[5]Stjepan Sršan; Kanonske vizitacije, knjiga VII., Županjski i Vrbanjski dekanat 1782-1833.,Državni arhiv u Osijeku-Biskupija Đakovačko-Srijemska, Osijek, 2009. str 251-253.
[6] Hrvatski instituta za povijest, Hrvatska na tajnim zemljovidima 18. i 19. stoljeća – Brodska pukovnija, Zagreb,1999.
[7] Isto, str 251-253.
[8] Internet izvor; http://usacac.army.mil/CAC2/CGSC/CARL/nafziger/809EBH.pdf,
https://alchetron.com/Armand-von-Nordmann-1099784-W, bitka kod Asperna 21/22 svibanj 1809
[9] Internet izvor : http://www.warfare.altervista.org/19C/Wagram-ArmiesOnTheDanube-AustrianOOB.htm, http://usacac.army.mil/cac2/CGSC/CARL/nafziger/809GCD.pdf, bitka kod Wagrama 5/ 6. srpnja 1809.
[10] Internet izvor: http://usacac.army.mil/CAC2/CGSC/CARL/nafziger/813HHF.pdf; von Quistorp, B. Geschichte der Nord Armee im Jahre 1813. Berlin: E.S.Mittler und Sohn, 1894., bitka kod Dresdena 26/27 kolovoz 1813.
[11] Internet izvor; © Portal Stare hrvatske novine, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, 2009., Tjedni list Karlovac od 31.12.1913., http://usacac.army.mil/cac2/CGSC/CARL/nafziger/813JIB.pdf., bitka kod Leipziga 16/19.listopad.1813.
[12] Internet izvor: https://archive.org/stream/specialgeschich01vangoog#page/n15/mode/2up )
František Vaníček, Specialgeschichte der Militärgrenze: Aus Originalquellen und Quellenwerken geschöpft 4, Wien , 1875., bitka kod Šmarja ( St. Marein ) i Bele crkve (Weisskirchen) 12. rujna 1813.
[13]Internetizvor:https://books.google.hr/books?id=DzlZAAAAcAAJ&pg=PA19&lpg=PA19&dq=brooder+grenz+regiment&source=bl&ots=3wfVQkBlWB&sig=SS01QR3Z1GmzyBYaMFchqIR38Io&hl=hr&sa=X&ved=0ahUKEwjJlq35zuPSAhVBqywKHfoaB7oQ6AEITDAI#v=onepage&q=brooder%20grenz%20regiment&f=false, bitka kod Dardilly-a 20.ožujka 1814.
[14] Zapovidi Babogredske kompanije 1823.-1824. godine, urednici prof.dr.sc.Drago Roksandić i mag. Luka Jakopčić, Zavičajni muzej „Stjepan Gruber „ Županja, FF press, Zagreb, 2017. str.7.
[15] Isto, str.15
[16] Isto, str. 31
[17] Isto, str. 46
[18] Isto, str. 48
[19] Isto, str.56
[20] Zapovidi Babogredske kompanije 1823.-1824. godine, urednici prof.dr.sc.Drago Roksandić i mag. Luka Jakopčić, Zavičajni muzej „Stjepan Gruber „ Županja, FF press, Zagreb, 2017. str.XVI.
[21] Krunoslav Tkalac, Babogredska kompanija, Slavonica, Privlačica,Vinkovci, 1994.str.131
[22] Isto, str.138
[23] Antun Dević, Župa Štitar, neobjavljeni digitalizirani tekst, str. 31-32.
