„Nek zvone tambure“je naziv prvog albuma Tamburaškog sastava“Zlatni dukati“.Imam tu ploču,držim ju u ruci.Netko mi je davno rekao da je bliže sredini ploče urezan datum njenog umnažanja. Dižem ploču prema svijetlu i vidim datum:18.01.1988.Sad je 2018.godina.Dakle tridesetgodišnjica u mnogo čemu značajnog i prekretničkog albuma hrvatske glazbe,kao što je to bio i npr.album „Naši dani“, Grupe 220 s Dragom Mlinarcem iz 1968.godne,ili album „Dnevnik jedne ljubavi“,Josipe Lisac (autori Metikoš i Krajač) iz 1973.godine.
Album sadrži 10 pjesama:Zbog tebe,Joj Anice,Pokraj Karašice,Prodaj gazda sve,Bunjevačka grana,Nek zvone tambure,Mladosti kome da te dam,Mariška,Drava se muti, i Ja sam gazda Joza.Autor glazbe i tekstova je Josip Ivanković(1949).Ivanković je rodom iz Čađavice,gdje je proveo djetinjstvo i povukao najljepše uspomene iz nekadašnjeg odrastanja na selu.Pjevajući o tome je najjači i najiskreniji.Do tada je radio pop glazbu s boy bendom Prva ljubav,bez nekog značajnijeg traga,osim da je to bio prvi boy band u Hrvata.Iz tog razdoblja ostala je pjesma Nebo se plavi,bijeli se Zagreb grad,koja je Dinamova himna.Kao Slavonac i Šokac sa sobom iz sela je ponio ljubav prema tamburi.Pamti lokalne Rome koji su preživjeli holokaust i koji su čestitali imendane po kućama.Violina i tambure je prva glazba koju je čuo i ostao zadivljen.U zvuku tambure vidio je veliku mogućnost,ali sam zvuk nije bio dovoljan.Bio je svjestan da se moraju stvarati nove pjesme s otklonom prema modernijem izrazu,da bi one onda bile opće prihvaćene.To je uspio s ovim albumom.Tajna uspjeha (i neuspjeha) uvijek je u pjesmama.Na pjesmi se sve bazira.Odlični tekstovi(Ivanković je član Društva hrvatskih književnika),lijepe i originalne melodijske linije koje ne izlaze iz okvira slavonskog i panonskog folka otpjevane i odsvirane vrhunski, s pop elementima u aranžmanima,odlika su ove ploče.Ivanković je majstor kratke forme,što je karakteristika tradicijske glazbe.Pjesme su mu jednostavne,ali ne idu u banalnost i uvijek imaju supstancu kreacije i samosvojnosti.Tako stvorene prihvatljive su i seljaku i intelektualcu.Ploču otvara Zbog tebe plačem i kad suza više nema…,evergreen ovih prostora,mjera vrijednosti pjesama.I u ostalim pjesmama nema slabe točke.Nijedna pjesma nije ono,ajmo ju stavit da namirimo deset.Sve je tu kompaktno,iznivelirane kvalitete.Ova ploča je plod višegodišnjeg Ivankovićevog rada na tamburaškim pjesmama.Nije ona pokus,da vidimo kako će proći.Dukati i vokalni solist Marijan Majdak su 1983.g.snimili album Ni sokaci nisu što su nekad bili,kojeg oni zovu nulti album i koji nije polučio značajniji uspjeh.Na albumu većina pjesama su također Ivankovićeve,no očito one nisu tada imale ono što imaju pjesme iz Nek zvone tambure.Ivanković je uvidio slabe točke nultog albuma i radio na tome da ih ispravi.Topničkim rječnikom rečeno,napravio je korekciju vatre.Rekao mi je da je bio siguran u uspjeh Nek zvone tambure.Jugoton je mislio na tiražu od par tisuća komada,a on je bio spreman odreći se svih autorskih honorara,ako to bude tako malo.Bio je u pravu,tiraž je bio 100.000 komada.
Vrhunske pjesme tražile su i vrhunske izvođače,koji će autorovu ideju i emociju uspješno izraziti.Dvojici članova iz prve postave Dukata,Štitarcima Stanku Šariću(basprim1) i Mati Lukačević(begeš),pridružila su se u međuvremenu još dvojica Štitaraca,Mato Miličić-Pišta(kontra) i Mirko Gašparović(basprim2),Vinkovčanin Hrvoje Majić(prim) i Krešimir Bogutovac-Stipa(basprim3),Gunjanac iz Županje.Ta ekipa je bila spremna za velika djela,posebno kad je Ivanković prepoznao glasovne kvalitete Stanka Šarića i instalirao ga kao glavnog vokala.Kad je na TV zagreb bila izvedena pjesma Zbog tebe,krenuli su pozivi i angažmani,koncerti,turneje.
Slavonija do pojave Dukata nije imala novih,komponiranih tamburaških pjesama.Postojao je Požeški festival s pjesmama koje su malo ušle u narod.Realno,samo pjesma I kad umrem pjevat će Slavonija(Mihaljević-Mađer) je općeprihvaćena i nezvanično je postala himna Slavonije.Pojavom Ivankovića i Dukata komponiranje tamburaških pjesama i osnivanje tamburaških sastava doživljava bum.Od situacije da smo u Hrvatskoj prije Dukata imali malo pravih tamburaških sastava,pojavom Zlatnih dukata,po uzoru na njih,danas ih ima na stotine.Može se reći,nastao je tamburaški pokret.Ivanković i Dukati su i rodonačelnici nove podvrste glazbe-nova tamburaška pjesma.Naziv albuma zvuči programatski:Nek zvone tambure,kao što su i književnici pedesetih godina protiv socrealizma imali programatski članak:Nek bude živost.Tambure u Hrvatskoj s pojavom Ivankovića i Dukata su stvarno zazvonile!
Danas je hiperprodukcija tamburaških pjesama,kvanitet jede kvalitet.Al tako je to i u povijesti-sve velike umjetnosti rađaju epigone.
Kažu da i nije tako teško napraviti prvi album.Problem je drugi i dalje.Ivanković je s Dukatima napravio još četiri odlična albuma:Pjevaj kad duša boli(1989.),Dao bih zlatne dukate(1990.),Da su meni krila laka(1993.) i Od dvora do dvora(1994.).
Album Nek zvone tambure snimljen je u Rijeci u studiju Andreja Baše.Ton tambura je zazvučao prirodno,toplo,za razliku od Jugotonovog studija na nultom albumu, gdje su plitke,trebl,presvjetle.Ivanković je bio svjestan da i omot albuma mora biti kreacija,i tako je i bilo.Opremu su radili profesionalci:foto Marko Čolić,a design Ninoslav Kunc.Izdavač je Jugoton,a glavni i odgovorni urednik izdanja je bio Siniša Škarica.
PJESME S NEZABORAVNOG ALBUMA
Šima Dominković, ožujak 2018.
2 Comments
Šimo Dominković
Valda ćemo se još negdje srest i zapjevat:Došlo vrime da se svuda piva!
B. Maričić
Bravo Šima Dominkoviću !!! Eto tako se gleda na velike stvari iz prošlosti, da ne kažem povijesti, kulturoloških fenomena kojih suvremenici nisu ni svjesni da su se baš kao takvi – gotovo povijesni – dogodili nekom narodu, narodnoj skupini ili dijelu etnikuma kako bi rekao I.Ć. Bukvin. – Tridesetgodišnja prošlost doista još nije povijest, ali u ovome slučaju to će zasigurno biti. Zato kažem bravo Šima jer ti ovim napisom osnovano i utemeljeno slutiš da će baš tako i biti. Nek zvone tambure u fenomenu tamburaške glazbe ovih prostora, i po autoru, i po izvođačima pojedinačno i poimence (ponaosob), – zlatnim slovima će ostati upisani u fenomenološku prijelomnicu tamburaške glazbe kao okosnice jedne od bitnih značajki i odrednica Šokaštva i Slavonije.