Povlačenjem glavnine Oružanih snaga NDH i velikog broja članova ustaškog aparata nastala je podjela. Malobrojne vojnike koji su ostali u zemlji i odlučili nastaviti borbu i izbjeglice u Austriji i Italiji povezivala je samo vjera u skori rat demokratskog zapada protiv komunističkog istoka. U tome su vidjeli veliku šansu da se vrate u Hrvatsku i na strani Zapada ponovo ostvare hrvatsku neovisnost. Preostali vojnici i oni koji su se ubrzo vratili iz emigracije uglavnom su se sredinom 1945. djelovali neorganizirano u malim skupinama. Upravo su ono temelj križarskog pokreta.
Križari u Hrvatskoj bili su mahom vojnici, dočasnici i časnici poraženih Oružanih snaga NDH, većinom ustaše, a mnogo manje domobrani ili Hrvati pripadnici legionarskih njemačkih jedinica, ali i članovi ustaškog pokreta izvan vojnih postrojbi. Uzroci stvaranja križarskog pokreta su borba protiv komunističkih vlasti i Jugoslavije, te težnja za obnovom NDH. Križari nisu bili vjerski pokret. Vjera im je bila samo vanjsko obilježje kojom su pozivali na borbu protiv “bezbožnih” komunista. Izjednačavajući vjeru s nacijom isticali su svoje hrvatstvo pod geslom „ Za Hrvatsku i Krista protiv komunista“.
Križari u Štitaru
Govornik Stanko Miličić – Paveni (1922-2017) -bivši domobran, prošao „križni put“
Tih prvih poratnih godina u selu je vladao veliki strah, sa prvim mrakom više se nije izlazilo iz kuća. Nakon masovnih komunističkih likvidacija iz travnja 1945. godine uslijedio je strašni teror i pljačka usmjerena uglavnom na obitelji bivših pripadnika vojske NDH, članova HSS-a, imućnijih seljaka i drugih potencijalnih neprijatelja režima.
Koliko se on sjeća križarska grupa u Štitaru nije to bila osobito organizirana i čvrsta niti mu je poznato da su u okolici poduzeli kakvu akciju protiv novog komunističkog režima.
Križari u selu, za koje je S. Miličić znao, bili su; Marko Vincetić, Josa Ivanović, Mato Barčanac, Stipa Murgić i još neki koji su ih potajno podržavali.
Najagilniji u grupi bio je Marko Vincetić sa kim sam imao prijateljske odnose pa iz prve ruke znam o nekim događajima tijekom 1946-47. Pokušavao je i mene nagovoriti da se uključim u pokret, ali nisam htio. Nisam vjerovao da se komunisti mogu zbaciti i bilo mi je dosta rata.
Tajni povjerenik HSS-a Ante Rejić
Ante Rejić poštanski službenik u mirovini. Rođen i radio u Splitu gdje je i umirovljen. U Štitaru je imao udanu kći ( Vajcl ) pa je često dolazio.Tijekom cijelog rata boravio je u Štitaru.
Iz dokumenata objavljenim poslije rata u emigraciji, Rejić je označen kao povjerljiva osoba HSS-a koja je u Štitaru trebala organizirat pokret otpora novouspostavljenom komunističkom režimu.
Stanku Miličiću, niti ikome od dosadašnjih sugovornika, nije poznata njegova tajna djelatnost u HSS-u niti su čuli da se time bavio i da je imao kakve veze s križarima.
Prvi susjed Vajclovi ( kuća gdje je bila udana Rejićeva kći ) Stjepan Živković (1923) za njega je rekao samo to da je bio „ vražji“.
Poznavao je Rejića ali ništa ne zna o njegovoj djelatnosti, zna da nije bio progonjen od strane komunista, veli za njega da je bio srčani Hrvat. Bio je prijatelj sa Markom Vincetićem i ne sjeća se da ovaj ikada spomenuo Rejića u tom kontekstu. Oko uloge Rejića u tim prvim poratnim godinama, čini se, postoje određene kontroverze.
Aktivnost Križara
Sastanak u Podgrađu:
Iz Vinkovaca je u ljeto 1947 u Štitar stigao bivši ustaški poručnik Drago Bljuščec sa još dvojicom iz okolice Vinkovaca na sastanak sa Vincetićem. Skrivajući se zadržali su se dva-tri dana da bi se nakon toga uputili u Podgrađe na sastanak sa tamošnjim križarima. Uz M.Vincetića i trojku iz Vinkovaca u Podgrađe su krenula još trojica štitaraca; Josa Ivanović, Mato Barčanac i Stipa Murgić. Negdje na pruzi Brčko-Vinkovci naletjeli su na patrolu OZNA-e. Jeli to bilo slučajno ili su ih očekivali nije znao reći. Nakon kraćeg puškaranja vratili su se nazad.
Sastanak na stanu kod Ivankova.
Nakon povratka skrivali su se po stanovima u Štitaru da bi se potom uputili na sastanak na neki stan kod Ivankova. Sastanak su ugovorili s dvojicom koji su se predstavljali kao HSS –ovi aktivisti. Na sastanak su otišli Marko Vincetić, bivši ustaša Drago Bljuščec i dva nepoznata iz okolice Vinkovaca. Nedugo što su došli na stan i smjestili se u koljebu, netko je povikao da izađu van, da se pokažu.Vincetić je po prirodi bio sumnjičav i lukav pa nije izašao što je sugerirao i ostaloj trojici, međutim nisu poslušali. Istoga časa čim su se pojavili bili su pokošeni rafalima, (OZNA). Vincetić se provukao kroz prozorčić s druge strane koljebe, uspio se dočepati šume i pobjeći. Vratio se u Štitar gdje se mjesecima skrivao po stanova i u selu. Cijelo vrijeme progonio ga je zloglasni oficir OZN-e Mijo Mihić zvani „Mića“ rodom iz Gundinaca koji je operirao na ovom području.U Štitaru ga pamte po najgorem nečovještvu. Pošto je znao da smo prijatelji i da je Vincetić tu negdje, govorio mi je kako neće biti hapšenja već će ga odmah ubit, što sam mu ja i prenio.Nedugo poslije OZN-a je uhapsila čovjeka koji je Vincetiću donosio hranu, pod batinama je odao sve koji su ga pomagali i skrivali , bilo ih je oko 60, a među njima i ja.
Pošto je znao što ga čeka u slučaju predaje, a ostao je i sam, M. Vincetić zaputio se u Zagreb gdje se predao vlastima( upućen na to možda od Andre Miličić – bivšeg partizanskog oficira koji ga je pomagao ). Osuđen je na 10 godina robije ali je ostao živ. Umro je prije nekoliko godina u Rijeci.Cijeli život bio je pod posebnom paskom vlasti. Kad god bi Broz boravio na Brijunima morao se javljati miliciji.
Štitarci koji su ga skrivali i pomagali također su hapšeni i suđeni, ne svi, jer ih je bilo dosta, već one koje su vlast držale najopasnijim.
Ja sam dobio 1,5 godinu zatvora, Alda Dugalić 1 godinu,Mato Miličić, 1,5 godinu, Božo Buzov-Gućan 1,5 godinu, Šima Živković- Martinović,Katica Aladić i drugi, manje kazne.
Najviše zatvora za pomaganje Vincetiću – 2 godine – dobio Andra Miličić-Paveni bivši partizanski oficir. Kad je vidio što se događa i što komunisti rade, razočaran, vratio se kući u Štitar; „odreko se partizana i više s njima ni petljo“
Mato Dominković, rujan 2018.
mato.dominkovic@skole.hr
