– Nakon iznimno teške godine za šećernu industriju, vrlo je teško i relativno govoriti o uspješnosti ovogodišnje kampanje. S jedne strane imali smo vremenski vrlo povoljnu godinu za proizvodnju korijena i rekordne prinose repe – prosječno 70 tona po hektaru, a zabilježeni su i maksimalni prinosi s više od 90 tona po hektaru. S druge strane, imali smo vrlo nizak sadržaj šećera, koji je osim same morfološke građe ovogodišnjeg korijena, bio izazvan i nezabilježenim napadom pjegavosti lista – ističe direktor za organizaciju proizvodnje šećerne repe Ivo Rešić.
Takvom strukturom proizvedene količine biološkog šećera po hektaru donekle mogu biti zadovoljni proizvođači, jer je konačna vrijednost repe zapravo umnožak prinosa i digestije, ali nikako i šećerane, zbog značajnog povećanja troškova prerade. Od 193 tisuće tona šećera, koliko se prema zadanim kvotama može proizvesti u trima hrvatskim šećeranama, Sladorana ima kvotu od 67.000 tona i taj je plan i ostvaren.
– Zahvaljujući svim sudionicima u ovom poslu, od djelatnika sirovinske službe, prijevoznika, vadilica, pročistača, utovarivača, kontrole sirovine, i svih drugih, cijeli je posao odrađen do kraja i na višestrano zadovoljstvo – kaže Rešić. Pohvalio je i ljude koji su vodili proces prerade jer je ovogodišnja kampanja završena uspješno, bez ijednog zastoja.
– Zahvalio bih proizvođačima bez čijeg bi razumijevanja, od smanjenja cijene do strpljivosti kod dinamike dopreme repe, ovaj posao bilo nemoguće ostvariti. To nam daje posebnu obvezu u budućim međusobnim odnosima – naglašava Rešić.
Kako bi proizvođačima omogućila da na kraju ostvare pozitivan financijski rezultat, Sladorana im je izišla ususret i spustila donju granicu digestije s 13 na 11 posto. Iako je za tvornicu bila financijski jako opterećujuća, s obzirom na međusobnu ovisnost i ustupak koji su proizvođači učinili Sladorani, ta je mjera, u situaciji kada je gotovo trećina proizvođača imala digestiju ispod 13 posto, bila jedina moguća.
Rešić napominje da je ugovaranje sjetve repe počelo s kašnjenjem zbog svih negativnosti oko šećerne industrije koje su dovele čak i do stvaranja dojma o njenom gašenju. No, dodaje da upravo isplatama repe proizvođačima, koji su u prvom prioritetu isplate, i isporukom gnojiva, te narudžbama sjemena za predstojeću sjetvu, Sladorana ukazuje na potrebu normalizacije okruženja za novu proizvodnju.
Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ/Glas-slavonije.hr
