Jezikoslovac Josip Benaković

(Rođen 15.3.1856. u Štitaru umro 24.12. 1937. u Zagrebu)

Klasični filolog, prevoditelj, učitelj i profesor. Rodio se u Štitaru 15. ožujka 1856. godine u obitelji roditelja poljodjelaca. Pučku je školu završio u Županji, a Gimnaziju u Vinkovcima 1877. go¬di¬ne gdje je i maturirao. Klasičnu je filologiju studirao i diplo¬mirao u Zagrebu na Mudroslovnom fakultetu. Poslije diplo¬mi¬ranja vraća se u Vinkovce i službuje kao gimnazijski profesor od 1880. do 1896. g. prijateljujući s onodobnim vinkovač¬kim inte¬lek¬tualcima i ljudima od pera, posebno s Josipom Ko¬zarcem. Politički je aktivan, bio je uz Strossmayera i Narodnu stranku što je jasno očitovao na izborima 1896. g. kada je glasao protiv uni¬o¬nističkih (mađa¬ron¬skih) kandidata. Upravo je zbog toga iste godine premješten u Gimnaziju u Požegu i ondje službuje do izborne pobjede Hrvatsko-srpske koalicije 1906. g. Te iste godine biva prebačen u Zagreb u kojem ostaje do kraja života.
Preminuo je na Badanjak 1937. godine kada je imao 81 godinu. Na Mirogoju se od njega oprostio njegov požeški đak prof. dr. sc. Stjepan Ivšić. Josip Benaković pripada skupini manje poznatih hrvatskih filologa koji su stručno djelovali na prijelazu stoljeća. Premda svoju kroatističku (purističku ) i uopće filološku djelatnost nije okrunio knjigom, njegov doprinos hrvatskoj filologiji nije neznatan. Pogotovo to vrijedi za njegove Priloge čistoći hrvatskog jezika u kojima se jasno očituje njegovo dobro poznavanje problematike i osjećaj za mjeru, koji je i kod poznatijih hrvatskih purista nerijetko znao zatajiti.
Tri su glavna ogranka Benakovićeva filološkog rada.

Prevođenje je prvi, a ujedno najnepoznatiji ogranak jer su svi Benakovićevi prijevodi ostali u rukopisu, kako oni s latinskog na hrvatski (Vergilije, Horacije) tako i oni s hrvatskog na njemački jezik (Smrt Smail–age Čengića). Matica hrvatska planirala je objaviti Benakovićeve prijevode Horacija, ali je iz nepoznatih razloga ostalo samo planom.
Drugi ogranak rada čine prilozi koji se tiču klasične filologije.
Treći ogranak Benakovićeve filološke djelatnosti čine njegovi prinosi kroatistici koji su manje brojni od njegovih prinosa klasičnoj filologiji, ali ih premašuju opsegom i važnošću.
Prilozi klasičnoj filologiji
Plodovi se Benakovićevog bavljenja klasičnom filologijom mogu razvrstati u četiri skupine. Prvu od njih čine prilozi metodici nastave latinskog jezika. Najopsežniji je u toj skupini i najvažniji Benakovićev članak Nešto o metodi učenja latinskog jezika. Taj je članak, kako sam kaže, rezultat njegovog razmišljanja o tome kako želi upoznati djecu o važnosti učenja latinskog jezika.
Člankom O metodi obuke latinskog u I. gimnazijskom razredu Benaković zagovara učenje latinskog jezika od prvog razreda gimnazije o čemu tada nije postojalo suglasje. Opširnim člankom Hoće li u 20. vijeku ostati latinski i grčki jezik općena i isključiva osnovna priprava k višim zvanjima izjašnjava se protiv širenja realne gimnazije na štetu humanističke odnosno za ravnotežu između humanizma osnovanog na grčkoj i rimskoj kulturi i humanizma modernog doba osnovanog na modernim književnostima i privred¬nim naucima.
Benakovićevim bi se radovima, u ovoj drugoj skupini, mogli pribrojiti još neki radovi s težištem u praktičnoj metodici, npr. Kako ćemo prevoditi grčki i latinski pasiv na hrvatski jezik ili njegove bilješke i primjedbe o gimnazijskim udžbenicima latinskog jezika kojima je upozoravao autore udžbenika na nedostatke koje je uočio te im predlaže kako da te nedostatke otklone i poboljšaju svoje djelo.
Treću skupinu Benakovićevih prinosa klasičnoj filologiji čine njegove književne obznane, tj. recenzije i osvrti na pojedine knjige s područja klasične filologije. One su namijenjene školi, npr. Latinske slovnice i širem čitateljskom krugu, npr. Martićev prije¬vod Metamorfoze Publija Ovidija Nasona.
Četvrtu skupinu Benakovićevih prinosa klasičnoj filologiji čine radovi koji u svom naslovu imaju riječ pripomena ili riječ bilješka, a odnose se na rječnike hrvatskog i latinskog ili hrvatskog i grčkog jezika. U radovima iz ove skupine, kao i u većini radova iz spomenutih triju skupina, jasno se očituju dobre značajke Benakovićevog filološkog pera: pozorno čitanje i oprezno preporučivanje. Sve primjedbe, sva upozorenja i svi prijedlozi teže samo jednome – da školske knjige, o kojima je riječ, budu što bolje.
Prilozi kroatstici
Kroatističku djelatnost Josipa Benakovića čine u svemu četiri priloga (dva prikaza i dva opsežna puristička priloga). U oba prikaza riječ je o istom djelu Ivana Broza Hrvatski pravopis. Benaković o sadržaju svoga prikaza kaže:
Ostavljajući drugima, da sude, je li bilo već vrijeme, da se etimologičnom pisanju u nas odlučno zatvore vrata, ja ću ogledati, što u ovoj knjizi školsko nije upravo onako kako bi trebalo da bud. Najprije će biti govora o pravilima u glavnom djelu ove knjige, i to samo o onakvim stvarima, o kojima još nigdje nije bilo govora, a onda će se (ovo će biti i glavni posao) govoriti o rječniku, što ga je pisac knjizi dodao, i napokon će se ukloniti nekoliko protivurječja i ispraviti štamparske pogrješke i tz. lapsus calami
Iz uvodnih Benakovićevih misli jasno se vidi glavna značajka Benakovića prikazivača; on nikada ne dovodi u pitanje koncepciju određenog djela, nego svojim primjedbama nastoji popraviti i dopuniti djelo onakvo kako ga je postavio autor.
Dvije Benakovićeve rukoveti priloga za čistoću hrvatskoga jezika njegov su najzna¬čajniji prinos kroatistici i govore o hrvatskom jezičnom purizmu. Ti su prilozi ostali nekako po strani iako su odigrali korisnu ulogu u purističkim nastojanjima u početku 20 stoljeća jer sadrže dosta preporuka i savjeta koje je hrvatska standardno¬jezična praksa prihvatila.
U svojim prvim Prilozima za čistoću hrvatskog jezika kritički komentira i dopunjuje Barbarizme u hrvatskom ili srpskom jeziku Vatroslava Rožića te ustaje protiv arhai¬za¬ma, provincijalizma, neologizama , solecizama i internacionalizama.
U drugim Prilozima za čistoću hrvatskog jezika ustaje samo protiv barbarizama i internacionalizama prikupljenih po stenografskim saborskim zapisnicima, časopisima i po knjigama. U drugim Prilozima osjetno pretežu savjeti, preporuke i objašnjenja koja su i danas, 85 godina kasnije, sasvim prihvatljiva. Primjera radi, od 12 riječi pod A, kojima se Benaković bavi, 9 je sasvim prihvatljivo: akcija – djelovanje, aktivan – djelovan, akutan – oštar, analiziranje – razlaganje, raščlanjenje, alarmirajući – nemiran, apel – poziv(anje), apsolutizam – samovoljno (neograničeno vladanje), aspiracija – težnja, autonomija – samostalnost, nezavisnost. Ništa lošiji od ovih nisu ni ostali Benakovićevi prilozi koji nisu prošli nezapaženo kada su objavljeni.
Prihvaćajući i preuzimajući većinu Benakovićevih savjeta, N. Andrić u svojim Filološkim zapisima kaže o njima: Za nekoliko stotina stranih riječi predložio je on (Benaković) tu domaće zamjene. Ima ih među njima koje se ne mogu primiti, ali ih je velika većina, koja se mora primiti, jer su riječi dobre i na prvi pogled razumljive, pa su neke već općenito primljene.(Samardžija 1993)
Josip Benaković pronašao je svoje mjesto i u hrvatskim enciklopedijskim izdanjima. Spominje se u enciklopedijskom izdanju „ZNAMENITI I ZASLUŽNI HRVATI TE POMENA VRIJEDNA LICA U HRVATSKOJ POVIJESTI“ iz 1925. godine i u suvremenoj enciklopediji leksikografskog zavoda Miroslav Krleža.
Josip Benaković pokopan je na Mirogoju u zaštićenom dijelu groblja.
BENAKOVIĆ, Josip, klasični filolog i prevodilac (Štitar kod Županje, 15. III 1856 — Zagreb, 24. XII 1937). Po završetku gimnazije u Vinkovcima (1877), studirao je u Zagrebu klasičnu filologiju. Bio je profesor u Vinkovcima, Slavonskoj Požegi i Zagrebu. — Priloge iz područja klasične filologije objavljivao je u Nastavnom vjesniku (1895, 1904–1910, 1919/1920). U istom su časopisu tiskani i njegovi Prilozi o čistoći hrvatskog jezika (1907–1909). Surađivao je i u Glasniku županije požeške (1906). Prevodio je djela Horacijeva, Ovidijeva i Vergilijeva. Neki prijevodi objavljeni su u listu Vesna (1919), a većina ih je ostala u rukopisu, kao i Benakovićev njemački prijevod Mažuranićeva epa Smrt Smail-age Čengića.<
LIT.: Ivan Esih (ie): Josip Benaković. Obzor, 77(1937) 298, str. 2.
http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=54073
/BENAKOVIĆ JOSIP, profesor u m. Pisao stručne članke u
Nastavni Vjesnik: Prilozi za čistoću hrvatskoga jezika, O metodi učenja latinskog jezika i t. d. — V. D.
https://library.foi.hr/knjige/knjiga1.aspx?t=1&v=1&C=1270&godina=&broj=1&stranica=00199&H=METELGRAD&vrsta=&grupa=&lang=&u=benakovi%E6
„ZNAMENITI I ZASLUŽNI HRVATI TE POMENA VRIJEDNA LICA U HRVATSKOJ POVIJESTI“ 1925. Zagreb