Dragi čitatelji, od sutra startamo sa novom poslasticom za ove ne tako lijepe proljetne dane. Radi se o PUTOSITNICAMA našeg Ivana Šarić – Baće iz Štitara. Kao uvod evo što o Baćinim putositnicama kaže Prof. Marijan Sertić:
O BAĆINIM PUTOSITNICAMA
“Zbirka Panonske putositnice su putopis posebne vrste: kao mornar na kopnu, jer more je nestalo, ostali su otoci, putuje Baća arhipelagom bivšeg Panonskog mora, jezdi kao vitez slavonske ravni između otoka, čiji se vrhovi na Papuku, Psunju, Krndiji i Diljgori javljaju kao svjetionici da putnicima pokažu put: jer njegov cilj je put sam po sebi. Hrvat je ruševinar. Drži ga strast razvaline. Ide tamo gdje propada povijest. Pa ipak Panonske putositnice pune reminiscencija o životu i smrti, pokazuju da se iz pepala feniks-ptice rađa novo gnijezdo, novo gnijezdo iz pepala ratnih zgarišta. Zbirka je kombinacija putopisa i pripovijetke. Taj mornar na suhom, sa školjkom u uhu, osluškuje gibanje mora u klasju žita, romorenju šuma, ćaskanju ljudi, osjeća miris zemlje i traži sklad između čovjeka i krajolika. O gradovima on ne govori puno ili ih spomene usput. Sela su njegova sva ljubav u toj masnoj plodnoj ravnici, “gdje je najveće brdo bundeva” i “gdje se magla objesila na drveće i nisko raslinje kao poderane bijele plahte”. U traženju našeg putopisca javlja se čežnja za prošlim, za mladošću, za kirvajima, snašama, ljubakanjima, prelima, ali kraj sve patnje koja dolazi iz traženja, kondenzira se u toj povezanosti čovjeka i prirode veza, koju mogu slobodno nazvati ekumenskom vezom. Jer Baća voli tog čovjeka u njegovoj prirodi. Pa ako putovati znači gubiti iluzije, javlja se saznanje na kraju puta: Hrvatska nam je domovina, ali Slavonija je način življenja!”