ČOVJEK – genijalna konstrukcija
Svi mi cijeloga svoga života nosimo u sebi temeljno pitanje našega života: Od kuda mi ustvari dolazimo?
Uz ovo pitanje postavlja se i drugo: zašto živimo ovdje neko vrijeme, i što će biti poslije – da li je naša egzistencija nepovratno ugašena, ili mi postojima i dalje, vječno, na nakom drugom mjestu?
Za rješenje ovoga problema ima samo dva odgovora:
Model A: Teoretičari evolucije i ateisti nam govore, da sm mi ljudi plod nekoga procesa, koji nas je stvorio bez inteligencije i bez određenja cilja, i to iz mnaterije. Smrću je sve prošlo, jer nama Boga, pred kojim bi nekada morali položiti račun.
Model B: Nasuprot ovoga imamo tvrdnje u Bibliji, prema kojima nas je stvorio sveznajući i svemogući tvorac i to zato jer nas je želio stvoriti i to s određenim ciljem. Smrt je doduše kraj ovozemaljskoga života, ali ujedno i početak vječnoga života, jer naš stvoritelj želi da smo s njima u zajedništvu.
Ove dvije interpretacije daleko su jedan od druge. Jedna od njim mora biti kriva. Koja od ovih se, na temelju saznanja 21. stoljeća, pokazuje kao prava? Pogledamo li naša osjetila i markantne dijelove našega tijela, da li su koncepcije bez inteligencije ili imaju inteligentene osobine. Paralelno s tim pogledajmo za nas relevantne izjave Biblije. Poslije svakoga dijela čovjeka, ispitati će mo, da li odgovara Model A ili Model B:
OSJETILO OPIPA
Rašireno po cijeloj koži
Na jednom kvadratznom centimetru kože imamo 6 milijuna stanica i 5000 stanica, koje omogućuju osjećaje.
Sve što mi osjećamo, da li toplinu, hladnoću ili bol, upućuje se sa svake točke naše kože u mozak. Za to je potrebno krajnje razgranata mreža vodiča informacija i vješto kodiranje, kako bi u mozgu sve došlo na pravo mjesto i pravo ih se osjetilo. Ovi vodiči informacija, osim mozga, dugačli su 380.000 kilometara.
Tko je isplanirao ovu mrežu, tko je ove „instalirao“ ove visoko terhnološki razvijene vodiče i tko je isprogramirao mozak, da sve ovo razumije? Ovakav sustav orijentiran na cilj i visoko inteligentan, nije mogao nastati iz bezciljnoga. Ovo dakle spada pod Model B.
UHO
Organ najpreciznije tehnike mjerenja
Ljudsko uho raspolaže s nepojmljivom sposobnošću da čuje razlike u energiji zvuka u naponu od jednog do bilijuna. Nijedan aparat ovo nemože.
Osjetljivost uha seže do kraje fizikalnio mogućih granica. To seže od trostruke promjene zvučnih signala: od mehaničkih u hidraulične i konačno u električne. Isti zvuk najprije dospijeva na bubnjić i nakon što je okružio ušnu školjku, dospjeva nakon pettisućitog dijela sekunde još jednom. Ovo uvjetuje mjerne vrijednosti, iz kojih mozak korelacijom ostala dva zvuka, generira signale. Kompleksni programi u mozgu izračunaju ove signale i spoji ih, da mi imamo osječaj, kao da imamo šest ušiju.
Može li jedan proces ovo bez određenja cilja ? Naravno ne! Psalmista na daje odgovor:“Onaj što uho zasadi da ne čuje? Koji stvori oko da ne vidi?“ – čitamo Bibliji u u 94. Psalmu. Uho nije nastalo u procesu evolucije, nego je djelo stvoritelja. Zbog toga ovo spadaa popd Medel B.
STANICE
Da li ste znali, da ljudski organizam ima oko 100 bilijuna stanica, a da se svaka stanica sastoji od 10.000 molekula, koliko ima i mliječna staza. Pri tome trebamo zamisliti: Naša miječna staza sastoji se od 100 milijardi zvijezda.
Kad bi netko počeo brojati sve te stanice, i to neprekidno dan i noć svake sekunde jednu, nebi zas trasjenja svoga životas uspio. Jedan ljudski život za to nije dovoljaan. Za pobrojati sve stanice treba tri milijuna godina! Znanstveno uopće nije razjašnbjeno, kako se ta količina stanica u ljudskom organizira u životno važan organ. Koji program ostvaruje rast? Nitko do danas to nije uspio istražiti. Kad sva naša učenost nije dovoljna, kako bi to onda to mogla strategija, koja je bez cilja?
I ovdje moramo to staviti pod Model B.
U unutrašnjost stanica, u njihovim mikroskopskoj jezgri, čuva se najvrijedniji material organizma – genom, genetske informacije.
Sve što je nužno za ustroj organizma (na primjer konstrukcija organa i udova, izrada potrebnih kemijskih spojeva) ovdje je precizno programirano. Sigurno od nepojmljive gustoće informacija u DNS – molekuli, pokušati će mo objasniti na jednom „banalnom“ prijmeru. Predstavimo si DNS materijal, koji stane ne vrh igle, koje ima promjer od dva milimetra. Tada bi bi u taj materijal mogli pohraniti 15 bilijuna knjiga od po 160 stranica. Kad bi ih stavili jednu na drugu, taj bi „štos“ bio 500 puta viši od udaljenosti zemlje i mjeseca. Pogodite koji model ovdje dobio bod.
MOZAK
Najkompliciranija tvorevina u univerzumu
Mozak je centralni, nadgrađeni organ našeg živčanog sustava, koji upravlja skoro svim tijekovima našeg organizma, koji ga nadzire i koordinira. On skuplja dojmove i utjecaje i ppohranjuje ih i djeluje na smisaoni odgovor.
O tome, kako mozak prerađuje sve te informacije, skoro ništa još nije poznato. Ali jedno je sigurno: on mora imati puno „mudrih“ programa, koji sve ulazna i izlazne informacije preračunava i koordinira. Mi neznamo, kako se pohranjuju sjećanja i kako se mi njima služimo. Isto tako je nepoznato kako dolazimo na ideju i kako interaktivno funkcionira suradnja s nematerijalnim dijelom: dušom.
Mozak se sastoji od oko 100 milijardi neurona (živčanih stanica). Njihov broj odgovara broju zvijezda jedne mliječne staze. Svaki neuron u vezi je preko sinapse sa tisućama drugih neurona. Ovo je mreža kompleksnosti. I ovdje bez puno razmišljanja se odlučujemo za Model B.
ČOVJEK
Planirano stvorenje
Već na samo par ovdje navedenih detalja čovjeka nam je jasno, da je čovjek nedvojbeno jedna visoko genijalna konstrukcija. Zbog toga nebi bilo pametno predpostavbiti, da smo mi razultat jednog neplanskog procesa same sebi prepuštene materije. „Bez prihvaćanja stvorenja izgubili bi se u guštari evolucijskih sustava razmišljanja i nebi bili pravedni prama stvarnosti“ – tvrdi prof. Dr.Werner Gitt u svojoj knjizi „Fascinacija čovjek“.
Funkcije i osjetila nešđeg sadašnjeg tijela, ne nestaju sa srmću. Da li je smrt absulutna krajnja stanica, kako tvrde ateisti i zastupnici evolucije? Na ovo Biblija jasno odgovara:NE! Mi smo prema Božjem planu stvoreni, njegova smo stvorenja, čija se egzistencija ne gasi.
Prema Pavlovoj poslanici Rimljanima 1,19, je misaoni zaključak o promatranju djela, koja nužno upućuju na Stvoritelja, jer „što se o Bogu može spoztnati, očito im je:.Uistinu ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire.“ Sada je lako ustanoviti, da sve ovo moramo staviti pod Medel B.
Stvaranju čovjeka prema Bibliji, predhodio je plan:“Stvorimo čovjeka“ (čitamo u 1. Prvoj knjizi Mojsijevoj 1,26. Ovom planu slijedi provedba:“I Bog stvori čovjeka sebi na priliku“ – Prva knjiga Mojsijeva. 1,27.
Novi Zavjet na dublje uvodi u misli stvorenja i o osobi Stvoritelja kaže:“Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo.“ Pavlova poslanica Kološanima 1,16. Iz toga proizilazi, da je Bog naš stvoritelj.
PUT BEZ POVRATKA
Što će biti pet minuta poslije smrti?
U jednoj crkvi u Južnom Tirolu (sjeverna Italija) na onićem zidu nalaze se četiri lubanje. Iznad njih stoji natpis:“Tko je bio lud? Tko je bio mudar? Tko je bio prosjak? Tko je bio car?“ Istina: ništa se više ne vidi od moći i bogatstva cara. Lubanja prosjaka mogla je biti uz lubanju cara, ali ništa ne upućuje na njegovo siromaštvo, njegovom poderanom odijelu i njegovom praznom želudcu. Mi bi možda stavili još jedan natpis:“Smrt sve čini jednakim!“! Pogledajmo, da li bi to bilo pravedno.
Kad je riječ o reklamama onda se one upućuju oidređenim slojevima kupaca, to znači da rade s određenim ciljem, da se na taj cilj orijentiraju. Ali smrt nezna nikakve slojeve, jer nitko ju neće izbjeći. Zbog toga se puno ljudi bavilo smrću: filozofi, pjesnici, političari, sportaši, glumci, nepismeni ljudi kao i nositelji Nobelove nagrade.
Najintenzivnije su to činili stari Egipćani, jer su smrti napravili najveći spomenika svijeta, piramidu u Gizehu. Njemački pjesnik Emanuiel Geibel stavlja bilancu svih ovih ljudskih razmišljanja i jednu rečenicu, koja je po mom sudu točna: “Život je vječna zagonetka; vječna zagonetka ostaje i smrt.“
ODGOVOR – KOME MOGU VJEROVATI?
Tko nem može odgovoriti na tolika pitanja o biti smrti i o tome. Što če doći poslije nje? Ta bi osoba morala biti kompetentna, a to bi ona bila jedino, kad bi ispunila ova četiri jaka preduvjeta:
- Ona je sama bila u smrti!
- Morala je vratiti iz smrt!
- Mora imatio moć nad smrću!
- Ona mora biti apsolutno dostojna povjerenja!¨
Kad pogledamo u povijest cijeloga svijeta, onda bi sve te uvjete mogla ispuniti samo jedna osoba, a tpo je Sin Božji, Isus Krist:
1) On je bio prikovan na križ i umro na njemu. Njegovi neprijatelji su htjeli biti sigurni, da je umro. Zbog toga su mu kopljem otvorili rebro, iz kojeg je potekla krv i voda, kako čitamo u Ivanovom Evanđelju 19,34. Sada su bili sigurni: on je doista umro!
2) On je prorekao, da će uskrsnuti na treći dan. I to se dogodilo.Žene su na uskrsno jutro bili prvi svjedoci koje su posjetile njegov grob. Anđeo im je rekao:“Nema ga ovdje, uskrsnuo je!“ (Luka 24,6). U Novom Zavjetu se na 15 mjesta govori o svjedocima, koji su Isusa vidjeli kao uskrsnuloga iu poslije smrti živoga. On je sam rekao:“Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, živjeti će i kad umre.“
3) Novi Zavjet govori o tri uskrsnuća od mrtvih i to posredovanjem Isusa. Lazar u Betaniji, Mladić iz Naina i Jarijeva kćerka. Nitko nije imao tu moć da i smrt zapovijeda, kao što je imao sam Isus.
4) Samo jedan je hodao zemljom i mogao reći: „Ja sam istina“, i to je bio Isus Krist. On je svoje izjave i pred svojim neprijateljima mogao očuvati, iako su ovi stalno tražili kakav dokaz o njegovoj nepravdi. On je dakle apsoilutno povjerljiv.
Sada smo stigli na pravu adresu i dospjeli do izvora istine. Istina je za našu ljudsku egzistenciju životno nužna. Tko bi svoj život gradio na lažima? Stoga možemu tvrditi, da ima samo jedan s nućnom kompetencijom, koji nam može dati pravu informaciju. Od njega doznajemo što se događa s čovjekom poslije njegove smrti.
U Lukinom Evanđelju 16,19-31 Isus nad daje odgovor na to pitanje na primjeru dvojice ljudi, koji su upravo umrli. Jedan poznaje Boga, drugi živi bez njega.
Lazar, koji poznaje Boga, nošem je od anđela u Abrahamovu krilo, i njemu je na tom mjestu, koje i Isus naziva rajem, dobro.
Drugi, bogataš, nalazi se neposredno poslije smrti u paklu i opisuje svoju tešku situaciju riječima:“Jer se strašno mučim u ovom plamenu“.
Dakle, smrt nije za sve jednaka; što više možemo rećio: ako na ovome svijetu ima toliko velikih razlika; one će nakon smrti biti još veće. O čemu to ovisi?
TROSTRUKA SMRT
Biblija žigoše smrt kao posljedicu ljudskih grijeha.
Bog je prvoga čovjeka napravio u zemaljskom raju. Dao im je samo jednu zapovijed, da ne jedu od drveta spoznaje. Ali oni se nisu držali te zapovijedi. Time je pukla povezanost između Boga i čovjeka. Ta grijeh označava prvu katastrofu čovjeka sa smrću, patnjam, bolešću, kako čitamo i 1. Knjizi Mojsijevoj 3,9-23.
Od tada djeluju zakoni grijeha:“Jer plaća je grijeha smrt“ (Luka 16,24b).
Od Adama, koji je odgovoran da je smrt dospjela među stvorene, svi su ljudi putnici u ovom strašnom vlaku. „Zbog toga, kao što po jednom Čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi zgriješiše, na sve ljude prijeđe smrt“ – čitamo u Pavlovoj poslanicI Rimljanima 5,12. Do ovoga grijeha prijašnja stvorenja nisu poznavala smrt.
Kada Biblija govori o smrti, onda ona nikako ne misli na prestanak egzistencije. Biblijska definicija smrti zove se „odstupiti od…“ Istočni grijeh označava trostruku smrt, tako da ima i trostruko „odstupiti od…“
- Duhovna smrt: U trenutku grijeha čovjek je u „duhovnoj smrti“. To znači da je grijehom odvojen od zajednice i od Boga. U tom stanju i danas žive svi ljudi, koji ne vjeruju Stvoritelju. Oni samovoljno određuju svoj život i popuštaju pred strašću i izazovima, pred grijehom.
- Tjelesna smrt: U daljnjem tijeku dolazi do tjelesne smrti:“dok se ne vratiš u zemlju, iz koje si postao“ – čitamo u 1. Knjizi Mojsijevoj 3,19.
- Vječna smrt: Posljednja stanica je vječna smrt. Ali u njoj se ne briše ljudska egzistencija, kako čitamo kod Luke 16,19-31. To je stanje konače odvojenosti od Boga. U Pavlovoj poslanici Rimljanima 5,18 čitamo:“Dakle, grijeh jednoga – Adama – svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga – svim ljudima na opravdanje, na život!“ Zbog grijeha je sve stvoreno podvrgnuto prolaznosti.
Isus mjesto propasti opisuje kao pakao; to je mjesto strašnog života: Vatru se u njemu ne može ugasiti (čitamo kod Marka 9,43+45), tamo vlada „plač i škrgut zubi“ (Luka 13,28).
Kako Bog gleda na našu trku u propast? Zbog njegovog neograničenoig milosrđa i njegove ljubavi prema nama, svoga je sina, Isusa Krista, poslao naa križ, i time stvorio jedinstveni spas. Isus je svojom krvlju, svojom smrću na križu, platio za naše grijehe. To je izričita volja Božja, da nas spasi od vječne smrt – od pakla.
Bog nije samo ljuti prema grijehu, nego i Bog koji ljubi griješnika. I njenu Bog nudi nebo, o kojemu čitamo u 1. Pavlovoj poslanici Korinćanima 2,9: “ Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.“