Iz vizure jednog penzionera ………
ivan kovač – Zašto je moja Slavonija na koljenima……. ?
Mi penzioneri najčešće svoje slobodno vrijeme koristimo šetnjom , u prirodi po preporuci liječnika, a onda , pri tom neminovno pretresamo trenutačno aktualne teme našeg društvenog kretanja, koje najčešće uspoređujemo s vremenima „ kako je to nekad bilo“ odnosno vremenima kada smo i sami bili relevantni kreatori stvarnosti. I tako, kada je netko od nas izrekao: „Slavonija je pala na koljena… ?“malo sam zastao u razmišljanju i polako u sebi pokušao „pregruntati“ stanje i situaciju koja je dovelo do toga.
Činjenica je da to nije nastalo sada ili čak nedavno. Korijeni ove situacije vuku se i datiraju od daleko prije, kao rezultanta procesa nesređene situacije i ne postojanja vizije a još manje strategije u planiranju i razvoju osnovne privredne djelatnosti Slavonije a to je poljoprivreda.
Država koja je nosilac i glavni propagator ovakovog trenda kretanja i privrednog razvoja Slavonije, preko svojeg inertnog i ogromnog birokratskog aparata, uz odsustvo poduzetničke klime, kroz silne porezne i ostale namete, protežiranjem „odabranih“, godinama već upumpava ogromne svote novca poreznih obveznika, pokušavajući tako kratkotrajnim „bay pasovima“ održati bolesnika kojem iz dana u dan postaje sve lošije. Kako to lošije ?
Bez postojanja istinske vizije i planova srednjoročne i dugoročne strategije razvoja poljoprivrede, uz drastično pogoršavanje demografske slike našeg slavonskog sela, u kome ostaju samo starci, dok svakodnevno već godinama svjedočimo o trendu odlaska i nepovratnog iseljavanja mlade i obrazovane generacije, koji sa kompletnim obiteljima napuštaju ove prostore u potrazi za boljim uvjetima rada i opstanka.
Ako na ovo dodamo pošast zvanu COVID pandemija, koja se ni nakon protoka više od dvije godine nije smirila, dapače mutira u nove varijacije, i koja proređuje i desetkuje upravo redove ovih starijih, koji su ostali na ovim prostorima, a od nedavno je intenzivirana u financijskoj domeni svakodnevnog života pošast zvana INFLACIJA , koja je prvenstveno usmjerena na djelovanje negativnih tokova privređivanja te protoka roba i usluga i kroz enormni porast cijena energenata, što dovodi do globalnih poremećaja i opće konsternacije tržišta.
Iako po majčinoj strani vučem genezu tzv. šokačkih korijena, moje dosadašnje aspiracije u poljoprivredi temelje se na laičkom prisustvu u agraru ,kroz sađenje, jedne do dvije, lijehe mladog luka i lijehu dvije proljetne zelene salate. Pa zašto onda pristajem da me se uvlači na ovakav način u razmatranje o problemima poljoprivrede u Hrvata, posebno kada se to odnosi na moju Slavoniju ?
Ne treba tu neka posebna pamet, pa da i prosječan čovjek uvidi slijed nelogičnosti, apsurda i paradoksa koji se dešavaju u našoj poljoprivredi a direktno ugrožavaju opstanak slavonskog seljaka, a u konkretnoj stvarnosti moga prijatelja šokca Mate, 64-godišnjeg individualnog poljoprivrednog proizvođača.
Paradoks I – Matin 32-godišnji sin, dipl.ing.agronomije ,kronično nezadovoljan sa situacijom vezanom za radno mjesto i neprestanom borbom za opstanak peteročlane obitelji,migrira u jednu od članica EU u potrazi za boljim životnim uvjetima. I gle čuda ! Pronalazi radno mjesto u svojoj branši kod „gazde“ privatnog veleposjednika na imanju,baveći se istim poslom kao kod kuće, ali za tri puta veću plaću. Supruga također dobiva solidno plaćeno zaposlenje u obližnjem mjestu a djeca redovno pohađaju vrtići idu u školu.
Mata kod kuće u Slavoniji „puca po šavovima“ jer je ostao sam sa svojom „babom“, kako on to inače tepa svojoj supruzi, jer za obradu ima 46 hektara svoje i 32 hektara zemlje u zakupu. O traktorima, priključnim strojevima i ostaloj mehanizaciji da i ne govorimo a pogotovo o štalama punim različite „marve“ koju treba tri puta dnevno hraniti. Sa sjetom misli o danima kada je odvajao „od usta „ da iškoluje sina jedinca a on sad otišao i radi kod tuđinca.
Sutra, kada se u direktnoj, globalnoj konkurenciji na tržištu nađu konfrontirani, moj Mata i daleko mlađi ,radno potentniji , intelektualno i tehnološki obrazovaniji , Matin sin ,koji će zastupati poslovne interese svog poslodavca-tuđinca, kod kojega radi – što mislite kakav će ishod imati njihov sraz ? Nazirete li već unaprijed pobjednika….. ?
„….. Stavih sablju „alemanku“ u ruke svoga ljutog protivnika …….. „ /cit.S.T./
Paradoks II – Ponukani povoljnim kreditiranjem i izdašnom dodjelom EU sredstava za proširenje materijalne osnove rada, moji Slavonci pojuriše putem OPG-ova u izgradnju farmi krava muzara, tova junadi, omasovljenju svinjogojstva, peradarstva,proizvodnji mesa i jaja i ostalih proizvoda iz ovog asortimana. No kad dođe do svođenja računa , nakon što se ubere ljetina sa polja , kad se proizvodi agrara finaliziraju i trebaju dobiti valorizaciju tržišta kroz odgovarajuće ekonomske cijene u otkupu, nastaju „muke po Mateju „. Cijene koje im se nude za otkup su ispod svih kriterija ,mizerije kako se to zna reći, često puta omogućavaju puko preživljavanje ili samo osnovno pokriće uloženih troškova proizvodnje. San o životu o kojem su nas dogmatski nadajali, u „ kao u maloj Švicarskoj“, brzo se rasplinuo ,kao mjehur od sapunice. Svakodnevno smo svjedoci kontinuiranog zatvaranja farmi, gašenja OPG-ova i napuštanja proizvodnih linija. Pa i dosad je kroz neselektivnu uvoznu politiku, osim ovih neprilika , slavonski seljak doživljavao gušenje svoje proizvodnje kroz uvoz jeftinijih proizvoda iz drugi zemalja, članica EU-a pa i šire. Znači, osim unutar državnih manjkavosti i slabosti u reproduktivnom tržišnom lancu,nekad zvanom „ od njive do trpeze“, seljak je istovremeno bio izložen i trpio vanjske udare kroz nesuvislo vođenu uvoznu politiku svoje države.
Pravu istinu,punu gorčine,koja se već pomalo osjeća, slavonski seljak će doživjeti u skoroj budućnosti,zbog manifestiranja efekata ,uvelike prisutne i n f l a c i j e,kroz mnogostruko povećanje cijena proizvodnih inputa u krajnjoj instaci, što za njega u financijskom smislu predstavlja ne rješivu kompleksnu situaciju. Jesensku sjetvu smo nekako „ispreturali“ a uskoro pred nama predstoji proljetna sjetva, pa ti vidi ?
„… Bogovi bacaju kocku i ne pitaju, želimo li biti u igri ili ne ….. „ / Pablo Coelho /
Paradoks III – Osvojili smo b r o n č a n u medalju na netom završenom Svjetskom nogometnom prvenstvu, uz malo sreće slično, ili čak više, uskoro za koji dan, mogu neku m e d a lj u donijeti i rukometaši sa svojega prvenstva, ušli smo u Š e n g e n , koje li sreće jer ćemo sada moći „šarati“ po EU kako nam se prohtije,od Nove godine kupujemo i plaćamo sa e u r i m a , pa ih moj Mata može sada slobodno izvaditi iz slamnjače, gdje ih je krio do sada i staviti na svijetlo dana. Krenulo nam je !!!
Međutim , svakodnevni čovjek, pa i moj Mata, sigurno ne znaju za činjenicu da uskoro, točnije krajem lipnja, istječe moratorij prodaje poljoprivrednog zemljišta strancima. Budimo iskreni, i do sada je postojala „tiha okupacija“ u kojoj su stranci , kroz razne modalitete, uz izdašnu pomoć domaćih „ Juda“, postajali nominalni vlasnici naše zemlje. Bjelodano o tome proteklih dana pratimo u svim informativnim medijima „storiju“ o novom arapskom vlasniku većinskih dionica „Portanove“.Zato se nemojmo začuditi ako uskoro u Baranji i ostalim posjedima pređu na uzgoj datulja, bajama i kokosa. Uostalom uvijek je bilo : „Sadi što ti gazda kaže !“
Strani državljani su u odnosu na domaće interesente, daleko kapitalno potentniji kupci, i neće proći dugo, kada će zagospodariti većinskim agrarnim posjedom Hrvatske. Ne bih volio biti svjedok vremena, kada će moj prijatelj, šokac Mata, postati najamni radnik u „svojoj“ Hrvatskoj, na „svojoj“ zemlji, nažalost u vlasništvu tuđinaca.
Moj Mata će se konačno saživjeti sa izrekom, koju je stalno spominjao: „Svoj na svome !??
Ili se kaže: „Svoj na mome !??“…… Ma zaboravio sam…..? Uostalom ja sam penzioner !!!
Odoh malo prošetati ………..
„….. Pravo je znanje , znati razmjere vlastitog neznanja…… „ /Konfucije /
