„Mi (oni) su mali, ali su veliki, odnosno hoću reći, nisu više mali, ali su dosta veliki da ne budu mali …“
Radni dan početkom veljače ove godine; večer 19,00 sati; prvi program javne, nacionalne televizije; centralni, toga dana udarni i svegledajući „Dnevnik“; milijuni ljudi u Hrvatskoj i u Svijetu gleda i sluša; naćulili i oči i uši da saznaju „kako stvari stoje“ kod nas u Hrvatskoj i tamo kojekuda po Svijetu! – I, sada, – tamo u Svijetu: ratovi, bombe, rakete, dronovi i projektili „šaraju“ nebesima sijući smrt i jad svake vrste …
A, kod nas: predsjednik Republike se kelji i belji predsjedniku Vlade i na nekom tamo „kaubojskom“ jeziku kaže mu da je budala, šonjo, lopov, kriminalac kao i svi ovi oko njega, predsjednika Vlade, mislim.
Ej, đe smo Pobro ovo dotjerali i dogurali. – Tko zna možda mi takozvani mali ljudi – raja, ništa ni ne znamo. – Hm, jesmo li mi mali ili veliki ljudi, mi, mislim mi raja!?
