Sve dok šutimo tako će biti. U Starom vijeku je bilo robovlasničko društveno uređenje gdje su bogati i moćni imali besplatnu radnu snagu-robove kojima su , da bi oni mogli raditi, morali osigurati stan, hranu, obuću i odjeću bez zdravstvene zaštite i školstva koje u to vrijeme nisu imali ni robovlasnici. Danas nekoliko tisuća godina kasnije imamo istu situaciju da bogati i moćni imaju svoje robove koji imaju samo privid slobode i jednakosti jer je plaća kao naknada za rad dovoljna za stan i hranu, nešto obuće i odjeće a zdravstvo i školstvo samo ako si dovoljno bogat da to platiš. Osim tehnološkog napretka ništa se drugo nije promijenilo radiš za stan i hranu i sretan si ako ti primanja omogućuju da pokriješ te troškove.
Ustavom RH svaki građanin RH prema posebnim zakonima ima pravo na rad i radno mjesto u skladu s svojim znanjima i sposobnostima. Međutim, to ustavno pravo u našem gradu postalo je privilegija onih koji odlučuju pa su prvo dodijelili sebi, svojoj djeci i prijateljima, a ostalima Zavod za zapošljavanje i javni radovi za 2.000,00 kuna.
Svakako najpoželjniji posao u Županji je bilo zapošljavanje u Sladorani Županja gdje su i plaće sezonaca bili oko 7.000,00 kuna a stalni radnici su imali i više. Međutim, ta vremena su prošla. Naš gradonačelnik, naš saborski zastupnik uz pomoć uprave Sladorane (Jakša Šestić i Luka Burilović ) u vrijeme druge privatizacije uvjeravali su zaposlenike Sladorane i građane Županje kako je najbolje za radnike Sladorane i građane Županje kao i grad Županju da VIRO d.d. kupi Sladoranu jer će to omogućiti daljnji rast, razvoj i napredak Sladorane, grada Županje i županije Vukovarsko-srijemske. Dolaskom VIRO d.d. kao vlasnika Sladorane plaće sezonskih radnika u Sladorani pale su s 7.000,00 kuna na 2.500,00-3.000,00 kuna i sve to u kampanjama kada je Sladorana ostvarivala po riječima uprave i politike najbolje rezultate u povijesti prerade šećera u Županji.
Međutim, ovo je samo pola priče o radu i plaćama u Sladorani. Svima je poznato kako se dobivao posao u Sladorani, a najčešće opsjedanjem kuće i prijatelja gradonačelnika, saborskog zastupnika, Jakše Šestić i drugih naših političara ili članova uprave Sladorane, a unazad dvije godine dobili smo još jednu firmu DEKRA. DEKRA je poduzeće za povremeno zapošljavanje preko kojeg se uz navedene veze dobiva posao u Sladorani s tim da kao plaću dobijete 2.500,00-3.000,00 kuna , smjenski rad, a ostatak do 7.000,00 umjesto radnika dobije DEKRA. Dakle, Sladorana ima isti trošak jedino su opljačkani sezonski radnici, grad Županja jer se uplaćuje manji porez na dohodak, trgovci i obrtnici jer je manje novaca za potrošiti pa svima pada promet. Krajem godine ističe i postojeći kolektivni ugovor koji je donekle štitio tzv. stare radnike kojima se smiješi ista sudbina kao i sezoncima tj. rad za 2.500,00-3.500,00 kn , a onima na nekim upravljačkim mjestima nešto više. Smanjivanjem plaća Sladorana će „uštediti“ 20 milijuna kuna godišnje što je nešto manje od svih javnih i tajnih donacija koje Sladorana godišnje podijeli od kojih su najznačajnije donacije NK Cibalija Vinkovci, Vinkovačke Jeseni, Šokačko sijelo i raznorazne druge manifestacije za promociju naših političkih vlastodržaca. Kako vidimo to su novci koji su oteti prvenstveno radnicima Sladorane , sezonskim i novo primljenim, a postojala je i druga mogućnost za financiranje istih sportskih klubova i manifestacija tj. mogli su Krešo Filipović, Davor Miličević, Jakša Šestić,župan i drugi istaknuti lokalni političari ista sredstva uzeti od svojih plaća i plaća svojih službenika. Svima po 2.500 kuna mjesečno a razliku uplatiti u NK Cibalija, NK Graničar, Šokačko sijelo, Vinkovačke jeseni, a kako njih ima mnogo više nego radnika u Sladorani i imaju veće plaće bilo i više novaca za navedene sportske klubove i manifestacije.
Slična sudbina očekuje i radnike Slavonije nova koju je kupio isti vlasnik sa istom idejom i načinom rada.
U jednom od svojih tekstova iz 1975. Bruno Bušić je napisao:
” … Da smo složni i čestiti davno bi imali državu. A bit će nje, rodit će se slobodna Hrvatska kad padne Berlinski zid i kad se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule od karata. Nema ni jedne države da je nastala bez krvavih gaća. Vjerojatno ćemo se i mi morati pobiti za slobodu sa Srbima, a možda i sa Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako … … No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže i najgore će biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i nerješivo pitanje – kako nas tada spasiti od nas samih?”
Naši domaći političari Davor Miličević, Krešo Filipović, Jakša Šestić, Čobanković i dr. sudbinu građana grada Županje dali su u ruke Zadre i Robića vlasnika VIRO d.d. jer uništavanjem dva preživjela poslovna subjekta koja su redovno isplaćivala relativno visoke plaće radnicima, naročito Sladorana, uništava se i kompletno malo poduzetništvo u gradu padaju prometi u trgovinama koje se zatvaraju, padaju prometi kod obrtnika koji manje rade kao kooperanti u Sladorani pa je ugroženo i njihovo poslovanje.
Pravo da unište građane grada Županje platili su stotinjak milijuna kuna koje su već kroz prodaju šećera izvukli iz Sladorane tj. uništavaju nas „našim“ novcima i radom uz potpunu podršku i potporu naših političara prije svih gradonačelnika, Kreše Filipovića i Jakše Šestića. HSP Županja pod mojim vodstvom, bar dok me ne smijene, i Udruga dragovoljaca HOS-a pokrenuti će aktivnosti da se takvom ponašanju stane na kraj, a ako me i smjene nastaviti ću borbu s Dragovoljcima HOS-a koji su prvi uzeli oružje u ruke da se obranimo od Velike Srbije i njihove politika koja nas je htjela porobiti, a sada su nam neprijatelji domaći političari koji nas za sitne vlastite interese i apanaže pretvaraju u robove.
Ja ničiji rob neću biti , niti ću dopustiti da moje dijete radi za robovlasnike, a to ne želim ni našim sugrađanima niti njihovoj djeci i zato pozivam sve koji imaju petlje javno se usprotiviti , kao i 1990 godine, sadašnjoj politici i njihovim nosiocima da zaustavimo porobljavanje građana Grada Županje od strane novih robovlasnika koji nam se predstavljaju kao neki dobrotvori i naši političari, a u stvari su samo domaći pljačkaši u kravati i odjelu i diplomom nekog fakulteta i naravnom rukom na srcu , a drugom u našem džepu da koristeći sva zakonom dopuštena sredstva građanskog neposluha i prosvjeda , pa i blokadom Sladorane u vrijeme kampanje zaustavimo pljačku.
Stvar je domoljublja kao i 1990 godine izaći na izbore i glasati protiv zločinačke organizacije i onih kojih su opljačkali i staro i mlado, zadužili i sinove i unuke, uništili budućnost ove zemlje i ovog grada na dulje vrijeme. Stvar je domoljublja izaći na izbore i ukinuti robovlasničko društvo koje je HDZ uspostavio u Hrvatskoj, a najizraženije je u našem gradu koji je najjadniji po svi elementima života osim čistoće grada, ali od nje se ne živi.
Marin DelIĆ – Palestinac
– Predsjednik HSP-a podružnica Županja
– Predsjednik Udruge dragovoljaca HOS-a županjske Posavine
Svi koji se žele priključiti u borbi za Grad Županju mogu se javiti na tel. 099/853 4 064
