Pa tako istina preko laži, pravedno preko nepravednog, dobro preko lošeg, ljubav preko mržnje, toplo preko hladnog, imaština preko neimaštine, te na taj način i obrnuto pa u nedogled… Budući da još uvijek nemamo evidentnih dokaza da Županja zauzima izdvojeno mjesto u svemiru (osim dakako u gdje kojem županjskom srcu), niti ona u ovom sučeljavanju ne bi trebala predstavljati izuzetak. Samo – pitanje je što bi u tom slučaju trebala biti suprotnost Županji?! Valjda svakako ne njeni stanovnici?! Pa samim time, ako je tako, nije ni gradonačelnik niti njegova politička svita. I da ne bude dvojbe, ne bi trebao biti ni velemožni župnik. O čemu se onda ovdje radi? Ono što u zadnje vrijeme sporadično objavljuju mediji moglo bi možda biti na tragu odgovora našoj nedoumici. Pažljivijem čitateljstvu tako u iščitavanju raznih glasila između redova neće promaknuti da Županji usuprot stoje ni manje ni više nego – Vinkovci!
Primjera radi, dopisna novinarka Glasa Slavonije iz Županje u svom članku o ukidanju Općinskog državnog odvjetništva, odnosno, kako ona naziva, o “pravosudnoj sječi” u Županji, poput najzagriženijeg lokal-patriota nam sugerira kako “se sve ono što je vrijedno odvlači u Vinkovce”. Namah kad čovjek o tome promisli ona i nije toliko u krivu kada takvo što, i to ne prvi put, tvrdi. Možda se ne bi istom složili oko toga što je to što je u Županji vrijedno, ali čitava priča ipak nije bez vraga.
Naime, Županja je vjerojatno jedini grad te veličine koji nema bolnicu i rodilište – ide se u Vinkovce. Za svaku imalo kompliciraniju administrativnu stvar – ide se u Vinkovce. Kada na umu imate raznolikost trgovačke ponude, u kupovinu idete – u Vinkovce. Kada poželite pogledati sijaset županjskih antikvarnih izložaka, u muzej idete – u Vinkovce. Prugom koju imaš (‘i kad poželiš se ravnice’) jedino putuješ, dakle – u Vinkovce. Dovitljivci bi u komentarima još štošta ovdje pravdi na teret mogli natakariti, ali jedno je sigurno: statistika sve to potvrđuje i nikako ne ide Županji u prilog. No, Benjamin Disraeli, poznati britanski političar iz druge polovice 19. stoljeća, kaže da komparativno gledano postoje tri vrste laži: laž, besramna laž i statistika.
E, sad’. Tko bi u tome svemu mogao biti u pravu?! Vrag zna zašto umjesto očekivanoga pravovjernog odgovora pada mi na pamet nekoliko stihova nedavno objavljenog pjesmuljka naših mladih i dosjetljivih sugrađana, izvjesnih Dr. Oge i ofsajdera: »Sve je isto, nitko ništa promijeniti neće. I dalje ćemo palit’ svijeće, očekivat’ nešto veće, al’ dok slijedimo rutinu otić’ ćemo svi u…« Svaka im čast! Složimo se da barem na simboličnoj razini, onoj izvan konkurencije zaslužuju nagradu za najljepšu županjsku okućnicu. Odnosno, kako bi ovi momci rekli u nastavku svoga prepjeva velikog ljetnog hita – Love the way you lie.
(Žu)Panj
