Eeee, … tako. Prođoše praznici, blagdani, neradni dani, Božići i Nove godine; k potresu i zemljotresu, pored Covida, dođe na red i cijepljenje protiv njega samoga; pa će onda neko njihovo Valentinovo, pa poklade i maškare, i tako redom do nove politike i novih izbora, lokalnih doduše.
Ovih dana od politike, ništa. Bonaca, Utiha. Milina jedna. Odmaramo se od politike i njezinih budalaština barem do prve sjednice sabora, a i to će biti luk i voda jer primiče se svibanj / lipanj, kadli već ono, lokalni izbori. Bit će perja na sve strane. A, sve će početi puno ranije jer nije to mala stvar za raju / narod, a pogotovo ne za one što će biti na listama i listićima za predsjednike, načelnike, pročelnike i raznorazne funkcionare u općinama, gradovima, mjesnim odborima i čemu sve ne.
Jednu stvar primjećujem ovih dana, a svojevremeno je bila hit, mega-riječ o kojoj je malo tko znao bilo što a kamo li što ta sama riječ znači. Svi mediji bili su puni riječi KOHABITACIJA. I dok su jedni mucali izgovarajući je i smišljali što bi to moglo biti, – pusti analitičari, i stručnjaci za PiEirove su objašnjavali što će to zapravo biti kada dođe ta KOHABITACIJA. – A, evo je – došla je i živi među nama, a nitko ju više ne spominje tim njenim posprdnim imenom. Jedan kaže: „Ma samo sam se šalio!“, drugi šuti i kohabitira na svoj europski način povremeno spominjući – zamislite – pandemični karijes. – Oba su zasukali rukave i jedan radi dan-noć, a drugi se ispričava na karijesu i drugim zezancijama, i kaže kako je sve dobro, jer on, navodno zna što znači biti onaj prvi koji je uvijek na puškometu ili političkoj streljani političkog cirkusa.
Sada, kada se dogodila i američka jogurt-revolucija, sa četvoro mrtvih, vidimo da je to skoro uobičajena praksa svugdje na svijetu, samo ne u Rusiji jer onaj njihov džiju-džicu predsjednik je prošao školu našeg višegodišnjeg predsjednika tek-wan-doua Stipe Mesića koji je 10 (slovima: deset !) godina pušio čibuk i pio kahvu u šatorima prijatelja Gaddafija. – Uglavnom svi smo već zaboravili slučajni govor, slučajnog predsjednika, slučajne države Hrvatske, – i sad idemo dalje.- Fali nam bauštelaca koji će tri godine imati što (g)raditi, a Tomo Medved će jednoga dana (tko zna kada i nakon koliko godina) na optuženičku klupu zbog lošeg betona pripravljenog u Pevexovim crvenim mješalicama betona. (Ako nas tada na ovoj svjetskoj baloti uopće bude bilo kao ljudskih stvorenja)
Na lokalnoj razini nadrljat će Malbašići, Milićevići, ili tko već ne, – jer će Slobodan Obradović pobrojiti čvarke, kulinove seke i kulenje, i jer će Županju brandirati kao novu turističku destinaciju novog europskog turizma, a najesti će ih se i zagrebačka ministarska administracija i razno-razni skorojevići koji će dolaziti na naše Sijelo i Markine Žetvene svečanosti pšenice, ako se kruh bude uopće jeo zbog pretiloznih opasnosti nove generacije ljudi koji će jesti samo karpaćo, losose i kinesku punjenu mrkvu ikrom čovječjih ribica.
