B.MARIČIĆ: Pisma iz Splita: PREDSJEDNIČE REPUBLIKE
Zorane Milanoviću –
– SRAM TE BILO !!!
Na kaldrmi, drumu, bijelome seoskom putu između Gornjeg Sela i Donjeg Sela tamo u zabiti dalmatinske Zagore, isto tako u Zagorju, Hecegovini, Istri i Gorskom kotaru, – kada autom prašiš usputaško visoko i nisko raslinje i divlje bilje, – tada, dakle, kada ti ususret dolazi pogrebna povorka nepoznatog seljanina, barem na pedesetak metara prije, zaustaviš i ugasiš motor auta, iziđeš vani, okreneš se prema pogrebnoj povorci, skineš kapu ili šešir, prekrižiš ruke, gledaš u sprovodnu povorku, prekrižiš se ako si vjernik, ili samo stojiš mirno, sačekaš da i posljednji sudionik povorke prođe, pa tek onda se vratiš za volan, upališ auto i nastaviš svojim putem kamo si naumio.
U onom času kada je sam lijes prošao kraj tebe barem nekom mišlju odaš počast osobi (ma tko to bio); prođe te neki ljudski posebni osjećaj barem mrvice poštovanja prema onome tko mrtav leži u posmrtnom kovčegu što ga provoze i ispraćaju nakon tko zna kakvog života, naravi, obrazovanja, imovnog stanja ili čega drugog što ga je kao ljudsko biće i stvorenje određivalo. U sebi kažeš „pokoj mu vječni“ ili ne pomisliš ništa, ne gledajući koliko budala, pametnih ljudi, bogatih i siromašnih ljudi sudjeluje u povorci. – To nam je Bogom, kućnim odgojem i ljudskom prirodom urođeno i dato i to nas čini Ljudima.
Dok si Ti kao komunističko zagrebačko razmaženo derište,đilkoš, mangup i gulanfer imao priliku pohađati najbolje zagrebačke gimnazije i fakultete doručkujući prije odlaska u školu, dobro odjeven i s pristojnim džeparcem obilazio zagrebačke špice rezervirane za takve kakav si ti bio, – istovremeno, u skromnoj provincijskoj odjeći sa snovima o boljem životu, tamo iza puno brda i planina, u siromaškoj Hercegovini, u Grudama gdje je samo jednom dnevno u centru mjesta po prašnjavom putu prolazio onaj razdrmani poštanski autobus za Mostar, – tamo, Zorene Milenoviću, jedan je dječak želio slušati radio aparat s bilo kakvim programom, samo nek se sluša; s prijateljima je sanjao život kako se u Zagrebu živjelo, a činilo se nedostižnim; uporno je učio do razine dobroga đaka provincijske gimnazije ili čega već … Čuo je više priča o životu u gastarbajterskoj Njemačkoj nego o zvonjavi plavih tramvaja ZET-a; nije znao što je to Marlboro ni CocaColu nije nikada držao u rukama … Da. Da. Zorane Milanoviću.
Kada si ispucao sva moguća najveća i najbolja politička povjerenja da si netko i nešto, pa kada si profulao najveće nivoe politike i vlasti; kada si vidio da se samo od ženine liječničke plaće u Zagrebu ne može ni približno pristojno živjeti,- tada baš, tada, – ponovno te pogodila zvijezda sretnica i donijela ti petogodišnju ležernu funkciju koja ti je omogućila da se ponovno u životu ponašaš kao đilkoš; klipan; kvartovski gelipter i neodgojeno zagrebačko derle, – sada u zadnjoj životnoj šansi da pokažeš kako i koliko si obrazovan, odgojen, odgovoran, ozbiljan i odrastao, – cijelome ovome narodu svakdnevno priređuješ egzibicije koje ne priliče ni predsjedniku vatrogasnog društva u onoj Špičkovini.
Da je uginuo pas; da je krepala sova – a umro je Čovjek koji je barem jednim malim dijelom i tebe stvorio i omogućio ti tako lagodan život – stao bi prekrižio ruke i barem bio tu, dok se drugi pomole i bace onu zadnju grudu hrvatske zemlje kojoj si Ti Predsjednik (!)
SRAM TE BILO ! SRAMI SE Zorane Milanoviću. SRAM TE BILO !!!
11 Comments
Borislav Maričić
Poštovani Nenade, poštovani Šabane, poštovani Krešo i poštovani “Žao mi je” ispričavam Vam se što sam Vas uznemirio mojim napisom. – Predsjednik MIlanović je koliko Vaš toliko i moj predsjednik barem za milimetar milietra. – Stoga imam pravo tražiti od njega da učini i za mene barem koliko i za Vas. Umro je gradonačelnik glavnog grada naše Hrvatske i za onaj moj milimetar milimetra imam pravo od njega tražiti da se ponaša i svoju dužnost obavlja kao ozbiljan i odgovoran čovjek. – Mogao je doći pokloniti se (pokazati se) i otići.
Marko
(ne)Postovani Borislave,
tvoja piskaranja ne bi niti pas s kilom cvaraka pojeo. Opcenito su tvoje objave, barem meni osobno, apsolutno nezanimljive, naporne i nistkorisne. U svim razgovorima s mnogim Zupanjcima nikad te nitko nije spomenuo i u razgovoru rekao “jesi procitao onaj zanimljivi maricicev tekst na zupanjac netu?”. Nitko. Nikad.
Valjda to dovoljno govori o kvaliteti tvojih “uradaka”.
Ne znam iz kojeg razloga ti se daje toliko prostora na ovom portalu. Valjda u nedostatku neceg suvislijet. Valjda da se prostor popuni. Pa makar i nekvalitetom.
A sad budi musko i otrpi kritiku. A sto se tice predsjednika – apsolutno ispravna odluka. Bandic jeste bio formalni gradonacelnik Zagreba ali je u isto vrijeme bio i lik sa preko 200 optuznica i ogromnom mrezom poltrona i mafije. Tek ce se pokazati kakav je to lik bio. Predstavljao se kao najveci dobrotvor, lizao klupe po crkvama, a u isto vrijeme surovao s mafijom. Koristoljublje bez trunke casti.
Zlatko Janković
Poštovani Marko, pozorno sam pročitao Vaš komentar na kolumnu i ostao zadivljen Vašim opservacijama.
Osoba koja zna pisati, trebala bi znati i čitati (s razumijevanjem), ako ne iz jednog, onda iz više pokušaja.
Ne želim Vas uvrijediti, ali da ipak pokušate još jednom pročitati kolumnu?!
Tu nije riječ o simpatijama, već poglavito o kućnom i školskom odgoju INSTITUCIJE Predsjednika RH.
Svaki njegov javni istup MORA biti dobro uravnotežen i u skladu s funkcijom koju obavlja (on nije samo Zoran Milanović), dakle predstavlja 3 – 4.000.000 svojih sugrađana. On predstavlja svoje biračko tijelo, ali i SVE one koji su bili indiferentni ili protiv njega. To je vrlo specifična pozicija, koju nitko ili tek rijetko tko obavlja kako nalažu uljuđeni propisi.
Istina, Bandić je ima oko 260 optužnica, ali da o tome pišete, a ne ponudite neki dokaz o djelima koja mu imputirate, činite kazneno djelo neprijavljivanja kriminala za kojega znate. Nemojte da Vas “pamet prićeruje”, zna to koji puta biti i neugodno.
Žao mi je.
Molim,ako sam donekle informiran kroz medije koliko optužnica oko 250. O mrtvima sve najbolje ali na što bi to ličilo kada bi predsjednik države odavao počast svim optužinicima.Umrli su i sahranjeni mnogi neznani siromašni branitelji i pošteni istinski domoljubi pa im nitko od visoko dužnosnika nije uputio ni riječi hvala na odru.Bandić je bio samo jedan obični političar i obnašao svoju kao izabrani od jednog dijela građana dužnost gradonačelnika.
Zlatko Janković
Nije umro (za Predsjednika, političar Milan Bandić), već GRADONAČELNIK metropole, a po njegovoj funkciji mu “pripada” PROTOKOLARNA sahrana.
Ovo da je izabran od jednog dijela građana Zagreba (oko 800.000 stanovnika) za gradonačelnika, formalno je isto kao i Miličević za Županju, a je li doista isto?
Kreso
E Boro, bas si pretjerao…Vidio sam na HRT Dnevniku da je predsjednik uputio vrlo korektne izraze saucesca obitelji Bandic. Ne znam sta te toliko naljutilo. Vjerujem da imas puno primjedbi na ponasanje i izjave predsjednika, imam i ja, ali ovaj put nisam primjetio da se ponio nepristojno.
Zlatko Janković
Sućut u TV Dnevniku nije PROTOKOLARNA dužnost, to je “reklama” za Predsjednika.
Nije umro (za Predsjednika političar Milan Bandić), već GRADONAČELNIK metropole, a po njegovoj funkciji mu “pripada” PROTOKOLARNA sahrana.
Tu staje svaki komentar.
Šaban
Mišljenja sam da ovaj medijski prostor koji dajete na korištenje kojekakvim samozvanim bjelosvjetskim piskaralima, koje nitko ne poznaje i za čije političko mišljenje nikoga nije briga, možete zbilja kvalitetnije ispuniti!
Zlatko Janković
Angažirajte se i prosvijetlite nas neuke.
Nenad
Ovako pisati o Predsjedniku države je nisko i žalosno.Korektno je izrazio sućut obitelji!
Zlatko Janković
Ne znam što je jadnije, ovakav komentar ili nerazumijevanje PROTOKOLARNIH dužnosti?
Mene žaloste oni koje nije sramota da im je osoba ovakvih “odlika” Predsjednik.