Već sam u nekoliko navrata pisao o „biserima“ javno izgovorenih riječi uglavnom na TV-u i to od – ajmo to tako kazati – visoko školovanih, i ljudi nositelja vrlo visokih javnih društvenih funkcija i dužnosti. Neki od tih ljudi – dobro sam gledao – taj dan kada će nastupiti u kakvoj TV emisiji a pogotovo u večernjem Dnevniku HTV-a – pogledajte malo pozornije i vi pa će te vidjeti da sam u pravu, – ti ljudi su se taj dan dvaputa brijali, navečer oblačili drugu čistu košulju, obuvali posebno naviksane cipele, kravate posebno pedantno vezali … itd.itd.; dakle, posebno poveli računa o svome staeylingu za tu večer kada će u onoj „ćoravoj“ epizodici Dnevnika biti gosti Zrinke Grancarić ili moga Spliće Nađvinskog. – Za tu prigodu koja se zbog dinamičnog televizijskog reagiranja pa i pozivanja gostiju u tu epizodicu Dnevnika dogodi zbrda-zdola taj dan katkad i samo tek koji sat prije emitiranja … i, ima tu još tih detalja i detaljčića, ali pustimo sada to. Ja bih vas upozorio na jednu gotovo pomodnu elokvenciju(!) koja zadnjih godina ima i svoju – čak bih rekao – i svjetonazorsku dimenziju koju ti govornici sa Grancarićkom uporno, napasno, naprasno i gotovo neukusno, a kao jako važnu ističu na samom početku svoga TV nastupa, vodeći računa da ih gleda i sluša milijunski auditorij. – A, o čemu se radi?
Evo ovako to izgleda.
Glavnu temu događanja toga dana glavna voditeljica Dnevnika odvoji i prepusti, dakle, Zrinki Grancarić koja uredno i uljudno pozdravi i predstavi sugovornika i vodeći računa da u tri minute razgovora iz sugovornika „izvuče“ što više bitnih informacija i činjenica o nekom događaju što očekuju i glavna urednica Dnevnika ali i najširi auditorij TV-gledališta, jer Bože mili to je glavna dnevna informativna emisija javne, državne televizije a ne tamo nekog Saše Kopljara ili RTL-ovog prvog, drugog ili trećeg programa. I, onda … onda se mikrofona i nacinalne pozornosti dohvati pozvani gost toga dnevničića u samom Dnevniku nacionalnog TV-a; pa krene pozdravljati i obraćati im se s posebnim dostojanstvom i poštivanjem …
„Pozdrav dragim djevojčicama i dragim dječacima; dragim djevojkama i dragim mladićima; dragim traktoristkinjama i traktoristima, dragim gledateljicama i poštovanim gledateljima te Vam draga i poštovana Grancarić …“ … i, tako „potroši“ dvije trećine onih tri-četiri minute predviđene za taj krucijalni dio Dnevnika pa ga Grancarićka ne stigne pitati niti polovicu pitanja predviđenih za njen prilog Dnevniku. – E, sada se „i vi, i mi, i ja“ pitamo zašto je to tako?
Pa, čovječe treba pokazati svekolikom nacionalnom auditoriju kako i on, dužnosnik i „faca od formata,“ poštuje sve rodne, spolne, i druge „različitosti“ koje nâs, raju i narod koji, eto njega gledamo i slušamo, – čine takvima kakvi jesmo.
Neposredan povod ovoj temi i jezičnoj javnoj „problematici“ jest jedna edukativna emisijica Prvog programa Hrvatskog radija što ju svako jutro u 6,55 sati uz prvu jutarnju kavicu slušam a uređuje ju i vodi gospodin Janoš Röeder uz pripomoć Hrvatskog instituta za jezik i jezikoslovlje; a ta emisijica u istovjetnom sadržaju ponavlja se nekoliko puta na dan, mislim prije svake radijske informativne kronike, – i tako svaki dan!!! –
Možda ovo što napisah neće bogznakako zanimati „široke radne“ mase, ali, eto, ja sam to primijetio, – ne zločesto nego eto tek tako.
Zdravi i veseli bili.