B.MARIČIĆ – KOZERIJE & IVERJE:
DVA PRAVILA POLITIČKE STVARNOSTI
Ovih dana „i rata i mira,“ općesvjetske kaljuže čovječanstva kada na jednoj strani, tu u komšiluku, bijesni prljavi rat onoga kretena i imbecila iz Moskve, a na drugoj strani, kada se istovremeno sve, ali baš sve zemlje i države svijeta preslaguju i interno sređuju svoja stanja stvari pred mogućim ugrozama svake vrste pa i ratne, i dok se mi i naši gologuzi gosti turisti praćakamo u jadranskim plićacima i pučinama, – ozbiljan politički analitičar domaćih i svjetskih čuda, pronicljivim zaključivanjem logičke metode dedukcije mogao bi, ako ništa drugo, naslutiti dva pravila politike i političkog pospremanja stvari u svojoj kući, da ne kažem državi.
Evo dvaju aktualnih oglednih primjera ozbiljne politike i državničkih poteza u dvije različite zemlje koje nisu ni po čemu iste ili slične, pače, odavno se baš i ne vole nego često antagoniziraju međusobne odnose. – Jedna je velika monarhija, a druga je mala samostalna, suverena i neodvisna Republika Hrvatska. – Pokušajmo vidjeti što i kako se radi i u jednoj i u drugoj.
U obje ove države: Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije, na jednoj strani, i u našoj državi potleušici jednoj od već mnogobrojnih članica Eunije, događaju se gotovo identične stvari koje na različite načine rješavamo, odnosno ne rješavamo. – Dakle i mi i oni imamo isti ili sličan primjer. Oni imaju premijera laprdana Borisa Johnsona koji se ponaša i izgleda k´o Luka Ivkošić – Truman u poluvremenu utakmice juniora Radničkog prije pedeset godina – pravi budaletinu od sebe možda i veću nego u stvari i jeste, – a, mi, imamo predsjednika države koji laprda po svim kirvajima braniteljskim i nebraniteljskim, kojekakvim mjesečnim seoskim vašarištima diljem ove lijepe Domovine, i pred gomilom novinara i novinarčića laprda o premijeru te iste, i naše i njegove države Domovine, i protiv svih ministara, a još su ostale netaknute i ne prozvane samo čistačice u banskim dvorima kojih se nije gospon Milanović očešao jer da netko u nekom ministrstvu poslije velike nužde ne poteže vodu iz vodokotlića. Groteskno bedast, a tko bi rekao tako obrazovan i školovan čovjek kojega je ova raja izabrala da nas predstavlja u dozlaboga iskompliciranom svijetu, što bi rekao njegov politički otac – svijetu opasnih namjera!!! – E, ali oni tamo imaju baku kraljicu koje se obični blesavi premijer malo i postiđuje zbog nekih svojih osobnih postupaka pa lijepo dadne ostavku u svojoj stranci i odredi datum najesen kada će pokupiti svoje prnje iz Downing streeta br.10 u Londonu (splitski Londra), pa će tražiti kruha negdje drugdje u tom Londonu gdje navodno nema nezaposlenih ali ih ima puno onih koji spavaju u kartonskoj ambalaži pod mostovima Temze! – Bog mu dao zdravlja, a može i još zeru pameti, da ne ostane doslovce gladan. – Naš rođo predsjednik Republike ne razmišlja tako i slijedeće tri godine zagorčavat će Šeksu i Mati Arloviću život što u Ustavu RH nisu predvidjeli kako najuriti zločestog, neozbiljnog pa i pokvarenog predsjednika kojemu ni po Ustavu ni po zakonu ne možeš ništa učiniti jer on ima pravo čak na dva mandata kao i Stipe Mesić (Gaddafijev prijatelj) koji je htio kao Kim il Sung doživotno ležati još i na parapredsjedničkim jaslama makar gdjegod u prikrajku ako ne na Pantovčaku ili kakvom sobičku u Sabornici!
Druga stvar koju bih vam htio kazati kao najavu nove prakse upravljanja državom jesu kadrovski potezi pametnog, smirenog premijera Plenkovića koji pokušava biti i mudar političar što bi svaki vrhovnički dužnosnik trebao biti. – Nakon što je Zdravko Marić, poslije (doduše) najboljeg dosadašnjeg premijera Nikice Valentića, a koji je, Marić, dakle, bio NESTRANAČKI ministar i to daleko najbolji, najsposobniji pa i vremenski najdugovječniji ministar financija u Plenkovićevoj vladi, – sada ponovno Plenković predlaže i dovodi na tako zahtijevan položaj također NESTRANAČKU osobu (ovoga novog profesora, ne mogu mu se sjetiti imena). – Jadni Peđa Grbin neće sada moći trabunjati kako je došao još jedan član zločinačke organizacije Plenkovićeve stranke, znate već koje. – K tome, i za kandidata za gradonačelnika moje varoši Splita, Plenković je predložio NESTRANAČKU OSOBU, koja je istinabog izgubila od „doktura“ magnetnih čestica koji će ostati zapamćen kao gradonačelnik koji se prepao svega što je obećao a ne može napraviti pa je nakon niti godinu dana dao ostavku nadajući se kako će Splićani izabrati novoga, a on (Puljak), će dobro živjeti od saborske plaće gospođe mu žene/supruge, i moći će smireno o Švicarskoj nekim megamikroskopom tražiti Božju česticu koja je bila pravi početak ovoga čovječanstva kojega mi danas pokušavamo živjeti uz zločinca Putina i slične ali manje opasne premijere i predsjednike geliptere i mangupe! – Hoću zapravo reći da je konačno netko od političara počeo s kadrovskom praksom „korištenja“ za nositelje javnih dužnosti ljude iz kapaciteta NESTRANAČKIH OSOBA, stručnjaka koji još uvijek sjede u sjeni isturenih budaletina koje se prihvaćaju složenih, odgovornih javnih dužnosničkih funkcija od gradskih kotara, predsjednika općina, gradonačelnika, ministara svih vrsta i resora pa konačno i samog predsjednika države Republike Hrvatske! – Sjetimo se da smo već jednom imali tzv. HRVATSKU ŠUTNJU pametnih ljudi. – Dozvati se pameti kad-tad u životu velika je stvar i pobjeda samoga sebe itd.itd. rekao bi moj susjed gospodin Grgić s četrnaestoga kata u stanu iznad mojega!
Nadam se da me nećete krivo shvatiti.
Zdravi i veseli bili.
One Comment
nenad
E moj Gospodine Maricicu kako vam je dres upadljivo svijetlo plav!