– Nakon otvaranja kampa u Opatovcu među prvima smo se uključili u volontiranje preko Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije, što potvrđuje i naša akreditacija koja počinje s brojkom 1. Moj su poziv mladi vrlo rado prihvatili, u župi smo proveli i sedmodnevnu akciju prikupljanja pomoći za izbjeglice, župljani su se odazvali u velikom broju, donosili hranu, higijenske potrepštine, odjeću, kaže župnik Josip Filipović. Bošnjaci danas imaju više od 50 volontera koji se izmjenjuju i pokrivaju bar jednu smjenu dnevno, nekada i po dvije, ovisno o potrebi i situaciji u kampu. A nakon cjelodnevnih obveza u župi, velečasni Filipović kreće put Opatovca i cijelu noć pomaže migrantima. I upravo je on svojom skromnošću i golemom željom da pomogne svakom čovjeku u potrebi motivirao i osnažio svoje župljane i svoje vrijednosti prenio i na mlade koji su ga odlučili slijediti.
– Nisam napravio ništa drugo ni posebnije od onoga što je naš nadbiskup tražio u svojoj okružnici, kada je počela migrantska kriza i kada nas je pozvao da budemo bližnji i da se aktiviramo. I mi smo se samo odazvali. Otišli smo tamo, prijavili se Crvenom križu i postali zapravo njihovi partneri u toj akciji čiji su oni nositelji. Mogu reći da naših volontera nije bilo, a u to smo se uvjerili osobito noću, bilo bi im mnogo teže. Tim ljudima koji su više od mjesec dana na terenu, odvojeni od svojih obitelji, omogućili smo da se malo odmore. Preuzimali smo njihov posao i omogućili im ako ništa drugo dar bar malo odspavaju, kaže župnik. Volonteri iz Bošnjaka angažirani su na podjeli hrane, vode i odjeće u šatorima Crvenog križa, a u kampu su, kaže, postali najpoznatiji po čaju kojega u smjeni nekada skuhaju i više od tisuću litara, posebice kada su noći hladne i distribuiraju ga po cijelom kampu. Aktivni su i u službi traženja, odvode i bolesne do ambulante jer se bez pratnje ne smiju kretati po kampu.
– Iz moje župe mnogo se mladih aktivno uključilo i to me posebno raduje, raduju me njihova iskustva koja tamo doživljavaju, ponajprije ona ljudska, kršćanska, topla iskustva gdje te uvijek nešto vuče. Kada dođeš iz smjene umoran, blatan, promrzao, već razmišljaš o tome kada ćeš opet otići tamo – priznaje. Dodaje da svi mi imamo nekakvih predrasuda u svojim glavama, o tim ljudima, o toj situaciji, ali kada tamo vidiš tu promrzlu djecu, trudnice, starce, te ljude koji su doslovno bosi jer su im se i cipele i čarape raspale od puta i kada te mole za samo jednu deku, za par čarapa, onda se sve te predrasude sruše – kaže.
– To je ono što mene posebno kao svećenika tamo pogađa, bez obzira na to što su ti ljudi druge nacionalnosti, druge vjere, druge boje kože. Podvukao bih jednu stvar, a to je da tamo ima jako mnogo katolika iz Sirije i ti ljudi se ne stide staviti krunicu oko vrata, oni su s tom krunicom putovali. Njima su se priključili i Afganistanci, Iračani… Ali bez obzira na to, ja u svim tim ljudima vidim čovjeka koji treba pomoć, ništa drugo. I oni su presretni kada im pomognemo, prošli su jako mnogo toga o čemu otvoreno pričaju i oni su zapravo najviše uplašeni jer ne znaju kamo idu i kakav će im život biti – kaže. Velečasni Filipović priznaje da je jako ponosan na svoje Bošnjačane, na svoje mlade vjernike koji su toliko pozitivni, s toliko volje, ljubavi i odgovornosti pristupaju volontiranju, nesebično pomažu ljudima i često se prepiru tko će ići u smjenu, jer ne mogu svi. Neki od njih cijelu noć volontiraju, malo odspavaju i poslijepodne idu na nastavu.
I nakon zatvaranja kampa u Opatovcu, aktivnost Bošnjačana neće prestati. “Bili smo na koordinaciji u Slavonskom Brodu i mi planiramo nastaviti s volontiranjem i nakon zatvaranja kampa u Opatovcu. Uvedeni smo u registar volontera s akreditacijama i ići ćemo koliko god za nama bude potrebe, a koliko vidim, tome se za sada još ne vidi kraj”, zaključuje velečasni Josip Filipović.