Gost-autor, prijatelj mi, poštovani Andro KRSTULOVIĆ OPARA, naime
Čast mi je i ponos u mojim Kozerijama uz izričitu suglasnost moga dragog, prijatelja, svekolikog istomišljenika, poštovanog, čestitog i uglednog hrvatskog intelektualca, bivšeg gradonačelnika Splita, zastupnika u Saboru Republike Hrvatske, – predstaviti vam u punini njegovog istinskog, racionalnog, domoljubnog intelektualnog habitusa, kroz njegov govor koji je održao na jednoj sjednici Sabora, – i približiti vam ga, dragi moji čitatelji, prenoseći njegov članak, napis u „Vijencu“ Matice hrvatske br.758 od 23. ožujka ove godine, objavljen pod naslovom:
„Trebamo Zakon o hrvatskom jeziku“
„Prošle godine 23. listopada, ovdje smo obilježili važni događaj u povijesti saborovanja, 175 godina otkad je narodni zastupnik, plemeniti, Ivan Kukuljević Sakcinski, pozvao na donošenje saborske odluke o hrvatskom jeziku kao službenom u svim ustanovama i tijelima, što su naši časni predšasnici i usvojili da bi potom 5. lipnja 1848. prigodom povijesnog saborovanja i ustoličenja za bana Josipa Jelačića u sabornicu donijeli stijeg ujedinjenih hrvatskih zemalja, s grbom Trojedine Kraljevine koji krasi krov crkve svetoga Marka (događaj koji ćemo, nadam se dostojno obilježiti),
Poštovane gospođe i gospodo zastupnici,
Danas nam se valja podsjetiti na hrabrost jezikoslovaca Matice hrvatske koji su u osvit Hrvatskog proljeća, na današnji dan 1967. donijeli Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, usprkos unitarizmu jugoslavenskih komunističkih vlasti i njihovoj namjeri da na osnovi Novosadskog dogovora zatru hrvatski jezik uvođenjem srpskohrvatskog.
U nekoliko navrata sam prethodnih godina o tome govorio, kako u prošlom sazivu tako i u ovome našem, a sve kako bih istaknuo ulogu Sabora u borbi za hrvatski jezik. Pada mi na pamet Katon Stariji sa svojim „Ceterum censeo…“
Jasno je da nam je slijediti naše prethodnike, u nastojanju daljnjeg čuvanja, njegovanja i razvijanja našeg materinskog jezika. I stoga ovdje pozivam da u ovome najvišem domu donesemo Zakon o hrvatskom jeziku s kojim ćemo stvoriti pravni okvir i mjere za provedbu očuvanja hrvatskog jezika u 21. stoljeću, čime ćemo osigurati njegovu budućnost. Zakonom bismo ustanovili Vijeće za hrvatski jezik koje će, sastavljeno od jezikoslovaca, mjerodavnih ustanova, promišljati, raspravljati i predlagati mjere za očuvanje i razvoj našega jezika. Podsjećam da su SDP-ove vlade dvaputa ukidale Vijeće za normu hrvatskog jezika, prvi puta 2000. a drugi puta 2012.
Ugledni jezikoslovci okupljeni u Matici hrvatskoj, koja nas već 181 godinu uči hrvatskom jeziku, sačinili su nacrt Zakona o hrvatskom jeziku, koji je 7. studenoga prošle godine podupro Odbor za normu hrvatskog jezika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Na nama je, uvažene kolegice i kolege, donijeti toliko potreban Zakon.
Naš se jezik nedvojbeno mijenja, razvija i osuvremenjava i baš zato tomu valja pristupiti oprezno i sustavno, a ne stihijski. Moramo biti svjesni da su naša djeca i mladi izloženiji nekoj mješavini engleskog i hrvatskog nego standardnome jeziku. Naši mladi naraštaji danas čitaju i razumijevaju Marulićevu Juditu „u versih harvatskih složenu“ jedino prilagođenu na suvremeni hrvatski jezik. Nikako ne treba zapostaviti ni problem ubrzanog gubljenja naših lokalnih govora koje mladi gotovo više ne razumiju. Ne valja olako kazati da je hrvatski među 24 priznata jezika u EU i na tome stati. Osiromašenjem, gubljenjem jezika, odnosno relativiziranjem njegova značenja, ugrožavamo nacionalnu opstojnost.
Oni koji se ne mogu složiti s postojanjem samostalne hrvatske države znaju da je sada ne mogu ukinuti, ali se zato trude učiniti je što manje hrvatskom. Oni danas tvrde da na Balkanu postoji jedan jezik, uvode tzv. BHS, koji, kažu oni, možemo nazvati svojim imenom ako nam se prohtije. To je samo jedan korak do ponovnog uvođenja srpskohrvatskog. Hrvatski jezik napadaju i iz Srbije prisvajajući našu pisanu baštinu.
Trebamo zakon o hrvatskom jeziku. Dužni smo očuvati naš jezik, našu najvrijedniju baštinu koja je duboko upisana u naš DNK, a koja jest najvažnija sastavnica našega identiteta. „Višnja slast i milina, svojim prirođenim materinskim jezikom govoriti moći, i smjeti“, zborio je prije 180 godina Ivan Kukuljević Sakcinski.
Njemu i tadašnjim sabornicima u čast i spomen, i svima koji su živjeli za naš jezik i stvarali ga; od onog vrijednog opata koji je klesao glagoljska slova i pisao Zvonimirovo ime na Baščanskoj ploči, preko pisaca Dobrinjske listine i Istarskog razvoda, Marka Marulića i njegovih suvremenika, Gundulića i Držića, Ljudevita Gaja, Janka Draškovića i bana Mažuranića i potom Šenoe, Marije Jurić Zagorke, Ivane Brlić Maažuranić i A. G. Matoša te drugih sve do dana današnjih – zaštitimo, njegujmo i sačuvajmo naš jezik. Hrvatski.“
2 Comments
marco75
Što je nas briga da je tvoj veliki prijatelj Andro Krstulović Opara, tipični primjerak kamenjarskog lijenčine koji se kobajage razbolio kada je preuzeo funkciju gradonačelnikai i obaveze koje treba obavljati pa se zdrav i čitav vratio u “hladovinu” Sabora.
RuzaDabicBucak
Poštovani Boro, dobro rečeno, samo me muči isticanje riječi INTELEKTUALAC pa da budem posve sigurna sam pogledala definiciju na hrvatskom jeziku i na Engleskom koje nisu iste. Definicija na Engleskom kaže da Intelektualac nije samo onaj koji je završio sveučilište, npr. Rousseau, Voltaire, Pascal. Drago mi je , jer to znači da inteligencija nema veze s formalnim obrazovanjem. Ima puno ljudi koji nisu završili fakultet ali se bore za zaštite, njeguju i štite naš jezik. Hrvatski.