Da vinkovčani nas županjce ne vole to znamo već davno, ali i šta misle kada nas sretnu negdje na cesti, e to je nešto što niste znali. Svoje vinkovačko vozačko srce otvorila je Rosa.S. na vinkovačkom portalu Cibalia.hr i na brzaka ismijala županjce. Pročitajte njenu priču.
Pazite na Županjce i poštujte naše znakove!
– Jeste li živac za volanom? Koliko često vas netko od drugih sudionika prometa izbaci iz takta i koliko mu je za to potrebno ? Kako reagirate? Uspije li vam to pokvariti dan? Ima li lijeka?
Jesam. Točka. Svaki dan bez iznimaka i potrebno je vrlo malo, dovoljno da mi krene malim prstom kimat. ? Reagiram burno: gestikuliram, negodujem (da ne kažem ‘lajem’), slažem ‘ko ti dade vozačku’ face… Nikad ne pokvari dan! Štoviše, negodovanje traje 2 minute i onda mir kao da ništa bilo, ali za 10 minuta, eto me opet. ? I nema lijeka… Takva sam, učila sam od najboljeg! ?
Vozačke sam manire pokupila od svoga oca koji je bio i do dan-danas ostao vrhunski vozač. Više stotina tisuća kilometara je u njegovom rezimeu i nikad nije skrivio prometnu. Voli brzu vožnju, ali ne nužno letjeti daleko iznad dozvoljene brzine. Kod njega je ključna bila startnost, brzo donošenje odluka, nekočenje prometa, pravovremene prometne signalizacije i na kraju ako ne znaš što bi od sebe na cesti, skloni se – nisi jedini na njoj i nemaš pravo usporavati druge. Naravno, skloni se uz pravovremenu signalizaciju. ? Sve što bi bilo van tih normi, bilo je popraćeno komentarima koje sam kao suputnik čula nebrojeno puta i koje danas i sama koristim iako su mi prije kvalitetno išli na živce. Krv nije voda, ne pada jabuka daleko od stabla, geni, geni kameni… ? Nadam se samo da ću tim sistemom biti i dobar vozač kao i on.
‘Vozi k’o da se…!’, znate već što je jedna od najčešćih za kojom posežem. Ako je dozvoljena brzina 70, zašto, pobogu, voziš 50? Nisu svi na cesti jer su zaboravili tokom dana svratit u pekarnu po kruh i to obavljaju sada laganini jer ručak neće biti gotov do prekosutra i gotovo guraju taj auto u leru samo kako bi produljili izbivanje iz kuće. I još ona bogovska… Kada ljudi (u ovom slučaju muški – sorry, istina boli ? ) na nogostupu uoče nekoga koga poznaju, bio to netko koga nisu vidjeli sto godina ili su jutros s njim popili kavu, kuma da ga pitaju je li sin prošao s 5 u školi, majstora iz auto-radionice da ga pitaju je li nabavio one brtve (što god to bilo ? )… I onda onaj slow-motion dio scenarija: auto usporava, spušta se prozor, lakat i glava s kesom tipa ‘lako je meni u životu’ se izbacuju van te kreće ćakula.
Onako brzinska, usputna… Na cesti! Povremeno sugovornik čak nije na nogostupu nego u drugoj traci… Isto na cesti! O, 100 mu gromova! Tko je ikada vidio ženu da ovo radi, molim da to prijavi kako bismo pobrisali ovu nepravdu. ?
Tradicionalna ‘Ko ti dade vozačku?’ je sveprimjenjiva. Uistinu svakakvog ponašanja se po cestama vidi. Nepoštivanje prometnih znakova je sasvim u redu. Pa prometna pravila su tu da se krše – barem je to tako općepoznato kod nas. U nekim drugim zemljama se ljudi pravila drže kako bi im svima bilo bolje. Tomu pravila služe, no ne i kod nas. Pravilo je ono što se izbjegava! Ako to ne radiš, nisi pravi Rvat! I tako dođemo do situacije gdje lik pokušava skrenuti lijevo, što je zabranjeno, a iz suprotnog smjera dolazi ženska (moram ovo napomenuti jer sam to ja ? ) koja također pokušava skrenuti lijevo (svoje lijevo), ali je njoj dozvoljeno.
Naravno da su sad u klinču jer ni jedno ne može nikamo obzirom da se radi o raskrižju. Kako to rezultira? Lik koji pokušava ići mimo pravila, gestikulira ženi (jer je ona žena), psuje (može se kvalitetno i bez greške iščitati s njegovih usana), a dama u nevolji ni kriva, ni dužna. Eto, ali njemu se može! Rvat! ?
I najzad najjači komentar svih vremena koji će zasigurno još jako dugo žariti i paliti… ‘Žena…’ Što reći o ovome, a da do sada još nije rečeno? Može svašta. Muškarci su uvjereni da je žena za volanom zlo, a žene se na to smiju. Ovaj smijeh jako puno govori o nama, bravo tete! Thumbs up! ? Međutim, sakrit ću se u mišju rupu nakon što ovo kažem, ali djelomično sam ovdje na muškoj strani. Samo djelomično, mrvično, obećajem, tako mi zelja i kelja! ? Žene su u pravilu opreznije, više odmjeravaju u donošenju odluke. To bi trebalo biti zapravo izvrsno, ali u prometu nema baš vremena za to i onda su najčešće one te koje usporavaju sve skupa.
Nema ‘da idem tu ili možda tamo, evo tu ću, ma ipak tamo’, nema mulititaskinga za volanom, kad voziš – voziš, nema prostora ni vremena ni za što drugo. I ono što je njima tako pod normalno, podrazumijeva se da je svima pod normalno. E, ali i druga strana tako uzima situaciju i to je njihovo pravo. Međutim, muškarci rade jednu drugu grešku… U svoj toj svojoj odlučnosti, startnosti i sigurnosti u sve moguće prilike i neprilike na cesti, dobivaju krila. Bitno je pravovremeno donijeti odluku. Dogodi se i da je ona pogrešna, a onda je kriv cijeli svijet, samo oni ne.
Prisustvovala sam jednom prilikom laganoj prometnoj na parkingu jednog trgovačkog lanca. Samo su se krvcnuli. Ženska s parkinga pokušava izaći na glavnu cestu, iza nje lik koji joj se nakačio na zadnjicu i ne pušta. Krene ona polako jer još mora propustiti jedno vozilo, a ovaj nagario. Gestikulira rukama… Iz moje perspektive, izgledao je kao Ursula iz Male princeze sirene. ? Uglavnom, opalio ju je odostraga (ovo znači točno ono što piše, ne ono što vi mislite ? ) jer se previše zaletio, a ona još nije uspjela izaći na glavnu. I sad naravno, po dobrom muškom običaju, ona je kriva (jer je žensko i jer ju je lakše ubit u pojam – e moja teta). Eto, prometna (ne)kultura nam se svela na muško-ženske relacije… Klasika!
U svemu ovime ima još jedna stvar… ‘Županjci’! ? Svima nam se iste misli po glavi roje kada ispred ili iza sebe vidimo ŽU tablicu. Navodno su Županjci ti koji u našoj županiji nemaju pojma kako shendlat taj prometni dio. I svi znamo onu kako nemaju pojma jer polažu vozački u Bosni zbog niže cijene. Nebrojeno sam to puta čula i svaki se put iznova smijem. Naravno da su to gluposti… Bar se nadam! ? Onda oni kao nešto razumniji kažu da dolaze iz mjesta s par glavnih ulica pa kad dođu u veći grad, ne snalaze se. Ne’š mi Vinkovaca kao većeg grada! ?
Ako stvarno kod nas rade cirkus, što li tek rade po Osijeku, Zagrebu, bilo gdje?! Naravno da sve to skupa ne drži vodu, ali mi se držimo svoje teorije. Osobno kada na otvorenoj cesti naletim na ŽU, striktno se držim prometnih pravila i odmah oblijeću, pretječu… ?Voz’ ti, brate, dalje! Što je sigurno – sigurno je! ? Kad ŽU ode, mogu i ja ubrzat. Ne znam zašto, većinom nema smisla iako povremeno bude divljanja, međutim u divljanju su podjednako zastupljene sve 3 registarske oznake naše županije.
Uza sve ovo i mene kao živčeka za volanom moram priznati da naši Vinkovčani uglavnom znaju lijepo parkirati. Svaka čast! Kapa dolje! Uvijek ima iznimaka, ali očito su tu kako bi potvrdile pravilo. Nije ni sam aktivni promet daleko od toga, ali nekako tu ove iznimke više bodu u oči. Svakako dragi naši vozači, pazite na sebe, a time i na sve oko vas. (I ne zaustavljajte promet kako biste bacili spiku starom jaranu! :/ )
Pazite na bicikliste, probudili su se iz zimskog sna i svijet je njihov. Katkad imam dojam da idem na kuglanje, a ne na posao. ? Samo oprezno! Pazite na Županjce i poštujte naše znakove! ? Tako nekako…
Piše: Rosa.S/Cibalia.hr
