Kršćani danas obilježavaju Veliki petak, dan Kristove smrti na križu. Taj dan za njih sažima smisao patnje, trpljenja i smrti, nade da smrt nije kraj te da je spasenje svakog čovjeka moguće.
Veliki petak jedini je dan u godini u kojem nema euharistijskoga slavlja. Ne zvone crkvena zvona, oltar je bez križa, oltarnika, svijeća ili cvijeća kako bi se što bolje istaknula Isusova muka i smrt. Vjernici dolaze u crkvu kako bi razmišljali o Isusovoj žrtvi, a preko obreda doživjet će liturgiju riječi, klanjanje križu i pričest.
Veliki petak dan je u kojem Katolička crkva od vjernika traži post i nemrs. Na Veliki petak zabranjeno je obrađivati zemlju, jer pučko vjerovanje govori da u njoj na taj dan leži tijelo Isusovo. U nekim krajevima vlada običaj da žene rano ujutro petama od čizama pregaze gredice, kako ih tijekom godine ne bi rovala krtica.
U Slavoniji na Veliki petak kuhala se šunka i “šarala jaja”, a “trud vrbe” (guba vrbe) svetio se u crkvi u vjeri da donosi svjetlost u kuću. Veliki petak, dan Klanjanja svetom križu, dan je posta i nemrsa, dan je spremanja – svetanja, posebnog jela koje se na Veliku subotu nosi u crkvu na blagoslivanje, kojeg redovito nose djevojke. Prije podne pjeva se u crkvi “Isusova muka”, a poslije podne se šaraju šibe od vrbovine ili svibovine. Šaraju se i jaja u raznim bojama i “muštrama” koja će se darivati djeci kada čestitaju Uskrs ili će se tim jajima “tucati” (kaže se da su za to najbolja jaja kuhana u lukovini (s lukom). Neki su igrali igru ”zabijanja”, metalnog novčića (novčić se na rubu istanji, zaoštri, i baca u jaje). Ako se zabode, ode i jaje, ako ne, novac dobiva onaj koji drži jaje. ’uhvati’ – “gori kao prid crkvom”.
Na Veliki petak momci su se oblačili u “stražare”; u kožne čizme, stražarske kabanice i lišane crne šešire. Zadatak im je da prate župnika od župnog dvora do crkve. Oni čuvaju i Isusov grob uz koji se vjernici mole. Predvečer nalože veliku vatru, za lošeg vremena, vatra slabo gori.
Izvor internet