Foto: Aleksandar Selak
Antun Leinveber jedan je od rijetkih mladih ljudi u Hrvatskoj koji se aktivno bavi očuvanjem tradicijskih tehnika dekoriranja tekstila kao što je zlatovez
“Baka mi je rođena davne 1924. u šokačkoj obitelji, od malena pa do svoje smrti nosila je narodnu nošnju, tako da sam već i ja od svojih dječjih dana mogao vidjeti kako se baka spremala u sve te nošnje i već tu se polako stvarala ljubav prema tradiciji. Mama je bila voditeljica našeg KUD-a i odlaskom na sve nastupe, zamjećivao sam razne vezove, ali me se zlatovez najviše dojmio, mislim da je sve tako počelo.” Ovako svoju priču započinje Antun Leinveber, 32-godišnji mladić iz malog slavonskog sela Cerne.
Antun danas živi i radi u Zagrebu i to kao profesionalni plesač i pjevač u ansamblu narodnih plesova i pjesama Hrvatske, Lado. Imati takav posao u kojem ste sasvim posvećeni učenju, očuvanju i izvođenju narodnih pjesama i plesova već je nešto posebno. Antun se k tome izdvaja i svojim neobičnim hobijem, izradom zlatoveza. Ta se tradicionalna tehnika veza na platnu više ne viđa u suvremenom radu hrvatskih dizajnera dok na pariškom Tjednu visoke mode svake sezone možemo vidjeti nešto slično.
RUČNI RAD TREBA ČUVATI I NJEGOVATI
U modnoj industriji u svijetu se trenutačno sve više ponovno budi interes za ručnim radom, velika je potražnja za kolekcijama visoke mode iz 20. stoljeća koje su se uvelike radile ručno i cijene takvih komada ponovno rastu. No, u Hrvatskoj je zbog neinformiranost o tome kao i nepristupačnosti takvih komada i dalje brza moda ono što većina ljudi nosi.
“Mislim da se kod nas u Hrvatskoj etno moda nosi, ali daleko je to od visoke mode”, kaže nam Antun. “Mediji sa svojim objavama imaju velik utjecaj i oni mogu potaknuti sve ljubitelje mode za razmišljanjem o ručno rađenim odjevnim predmetima, te njegovim nošenjem promovirati ga. Treba biti hrabar i stati uz bok velikim modnim gradovima poput Pariza i Milana. Ako nešto možemo svijetu pokazati, to su sigurno tradicijske tehnike ručnih radova.”
Antun je za nacionalni ansambl Lado, čiji je član već gotovo 10 godina, napravio nekoliko desetaka slika sa starim uzorcima vezenih zlatom u vlasništvu ansambla. “Slike su bile poklon visokim dužnosnicima, veleposlanicima raznih država, ravnateljima nacionalnih ansambala država u kojima smo gostovali.” A radio je i s dizajnerom Damirom Begovićem. Za njegovu diplomsku kolekciju Ex-Vonia izradio je jedan korzet ispunjen zlatovezom. Kolekcija je tematizirala iseljavanje iz Slavonije iz koje dolazi i Begović, a u konkurenciji od 40 internacionalnih dizajnera bila je pobjednica na iD International Emerging Designers natječaju u Novom Zelandu 2018. godine.
I ZA NAJMANJE MOTIVE POTREBNO JE OKO 6 SATI RADA
Na pitanje koliko je teško naučiti tehniku zlatoveza, Antun kaže da proces traži puno vremena i preciznosti, a on je sve naučio od dvije iskusne vezilje. “Kod zlatoveza zapravo imamo dvije tehnike izrade, zlatovez preko papira i zlatovez na skroz. Zlatovez preko papira mi je pokazala jedna gospođa iz Cerne, Josipa, a zlatovez na skroz mi je pokazala teta Katica Lovrenović, vrsna vezilja.” Izradu zlatoveza teško je naplatiti jer se radi o minucioznom radu, no na kraju sve ovisi o količini veza, materijalu i vrsti izrade. “Mogu samo reći da za nekakav motiv 5×5 centimetara potrebno je otprilike 6 sati rada”, kaže Antun.
No, koliko vremena i preciznosti tražila, izrada zlatoveza je tradicijska tehnika koju vrijedi čuvati i prenositi dalje. “U Slavoniji u svakom većem mjestu postoji neka udruga koja se bavi izradom i očuvanjem tradicijskih tehnika veza. Što se tiče Zagreba, kulturni centar ˝Dubrava˝ održava radionice raznih vrsta rukotvorina, pa tako i zlatoveza gdje sam bio voditelj te radionice. Svakako bih spomenuo i Posudionicu i radionicu narodnih nošnji iz Zagreba koja svake godine održava tečaj izrade rukotvorina”, otkrio nam je Antun za sam kraj.
Nives Bošnjak