Od prvoga dana život Marice Jovanovac (61), poljoprivrednice iz Gradišta, sela u Vukovarsko-srijemskoj županiji, vezan je za selo i poljoprivredu. Ipak, ni niz seoskih poslova i obveza koje svakodnevno obavlja ni bogati društveni život u koji je uključena nisu je ohrabrili da se sama prijavi na izbor najuzornije hrvatske seoske žene 2016. godine.
Mačke su krive za sve
– Na izbor me zapravo prijavila jedna kolegica koja kaže kako je sigurna da ja po svemu zaslužujem pobijediti na jednom takvom natjecanju. Sada kada sam dio natjecanja i sama mislim da je ona u pravu jer puno je toga što sam do sada napravila u životu, ali odlučit će žiri – govori Marica Jovanovac, koja je otprije šest mjeseci udovica.
Prisjećajući se svojih početaka na selu, kaže kako je već sa sedam godina počela musti krave na imanju bake i djeda. Za baku kaže da je bila dosta stroga, ali i da se podrazumijevalo da svi rade. A jedan od motiva zašto je već kao dijete počela raditi seoske poslove, govori Marica sa smiješkom, jesu mačke. Naime, imala je više mačaka i jedino ako je sama muzla krave, imala je dovoljno mlijeka za njih. Od tada su obveze i poslovi samo rasli i gomilali se.
Danas OPG Marice Jovanovac obrađuje oko 45 hektara poljoprivrednog zemljišta, a imaju trenutačno i oko 30 goveda, od čega je 10 muznih krava. Na svome imanju imaju i osam konja, nešto svinja za potrebe obitelji, kokoši… O svemu tome brigu vodi s ostalim članovima kućanstva: dva sina, dvije snahe i dvije unučice. U kući su tri generacije i svi se jako dobro slažu i nadopunjavaju.
– Posla je puno, ali takav je život na selu. To nama nije ništa novo. Radi se od jutra do sutra jer drugačije i ne može biti. Zemlja se mora obraditi ako želiš nešto imati, a stoka nahraniti i napojiti – ističe Jovanovac dodajući da, što je više posla, to je i ona zadovoljnija.
Njen radni dan počinje rano ujutro i odmah odlazi u staju kako bi pomuzla krave te ih nahranila i napojila. Tek je tada na redu njena jutarnja kava. Tada slijede svi drugi poslovi koje donosi jedan OPG koji se bavi poljoprivredom i stočarstvom. Ipak, uza sve obveze ne zanemaruje društveni život u selu. Članica je, kako sama kaže, barem desetak različitih udruga, između ostalog i Konjogojske udruge “Vranac” na čijem je čelu bila osam godina. Sada je na čelu udruge “Veseli Šokci” koja još nije formalno registrirana. Sudjeluje na brojnim manifestacijama poput Vinkovačkih jeseni, Žetvi i vršidbi u prošlosti, Stanarskim susretima, Bundevijadi… U dva navrata osvajala je prvo mjesto, jednom je bila i druga na natjecanjima u kuhanju starinskih jela.
Ne smiju se zaboraviti običaji
– Gdje god se nešto održava i kamo god nas pozovu, mi idemo. Jednostavno uživam u tome i mislim da bismo se svi trebali potruditi da se ne zaborave naši običaji i tradicija. Ovakve manifestacije i udruge jedini su način da ih sačuvamo za našu djecu, unuke i generacije koje dolaze – kaže Jovanovac.
Govoreći o životu na selu, navodi kako je ona zadovoljna te kako joj je najvažnije zdravlje članova obitelji, a da se sve drugo nekako može riješiti. Prema njenim riječima, cijene poljoprivrednih proizvoda su najveći problem ljudi na selu i one određuju i dobro i loše u njihovim životima:
– Gotovo na svemu imamo gubitke i onda se čovjek pita kako dalje. Da su cijene samo malo drugačije, život na selu bio bi puno kvalitetniji i sadržajniji. Mislim da bi se i žene na selu trebale malo više aktivirati u zajednici, a isto vrijedi i za mlade. Danas su moderne tehnologije prisutne i na selu pa selo danas mladima može pružiti i više nego gradovi – zaključila je Jovanovac.
One Comment
Anonimno
Dali je Marica Jovanovac bila 1965/66 god. u Gradištu pored Županje moja učenica?